Proizvođač: Jadran Galenski laboratorij
Samo na recept? DA
Primjena: antimikotik

Skoči na:

» opis
» primjena
» doziranje
» mjere opreza
» napomene

Opis

Sastav

Jedna bočica sadržava 50 mg amfotericina B.

Pomoćne tvari:

• dezoksikolna kiselina, natrij-hidrogenfosfat dodekahidrat, natrij-dihidrogenfosfat dihidrat.

Farmaceutski oblik i sadržaj pakiranja

Staklena bočica s praškom za pripravu injekcijaPripravak u obliku otopine koja se unosi u tijelo pomoću štrcaljke i igle., u kartonskoj kutiji.

Farmakoterapijska skupina

Amfotericin B spada u skupinu lijekova za liječenje sustavnih gljivičnih infekcija.

Način i mjesto izdavanja

Lijek se izdaje u ljekarnama na liječnički recept .

Rok valjanosti

Označen je na pakiranju. Lijek se ne smije upotrebljavati nakon isteka roka valjanosti.

Način čuvanja

Čuvati na temperaturi do 8ºC (u hladnjaku), zaštićeno od svjetlosti. Otopljeni lijek se može čuvati na sobnoj temperaturi, zaštićeno od svjetlosti do 24 sata, a u hladnjaku do 7 dana uz minimalan pad vrijednosti ili smanjenje bistrine. Nakon toga, sav preostali sadržaj treba odstraniti. Čuvati izvan dohvata djece.

Primjena

Terapijske indikacije

Amphotericin B za injekcije indiciran je u liječenju bolesnika s progresivnim gljivičnim infekcijama koje ugrožavaju život.

Ovaj snažan lijek ne smije se primjenjivati u liječenju neinvazivnih gljivičnih infekcija. Amphotericin B je antimikotik koji u prvom redu djeluje na gljivice kvasca i plijesni.

Parenteralna primjena je indicirana u slučaju mikoze organa i generalizirane mikoze, prije svega kandidoze, kriptokokoze, aspergiloze, kokcidioidomikoze, histoplasmoze, sjevernoameričke blastomikoze, parakokcidioidomikoze (južnoameričke blastomikoze).

Amphotericin B se može primjenjivati u obliku aerosola, za liječenje dišnih putova te instilacijom, npr. za liječenje gljivičnog cistitisa.

Amphotericin B za injekcije može se primjenjivati u trajno febrilnih imunokompromitiranih bolesnika u kojih je izostao odgovor na odgovarajuće antibakterijsko liječenje.

Doziranje

Način primjene

Amphotericin B za injekcije treba primjenjivati polaganom intravenskom infuzijom. Intravensku je infuziju potrebno davati u trajanju od 2-6 sati uz mjere opreza uobičajene za intravensko liječenje.

Preporučena je koncentracija za intravensku infuziju 0,1 mg/ml (1 mg/10 ml).

Obzirom da je podnošljivost bolesnika vrlo promjenjiva, dozu treba prilagoditi svakom pojedinom bolesniku i njegovim specifičnim potrebama (npr. mjestu i težini infekcije, uzročniku, itd.).

Liječenje se obično započinje dnevnom dozom od 0,25 mg/kg tjelesne težine, koja se daje u trajanju od 2-6 sati.

Kako bi se procijenila podnošljivost pojedinog bolesnika na lijek, daje se inicijalna test doza (1 mg u 20 ml 5%-tne otopine glukoze) te se primjenjuje intravenski u trajanju od 20-30 minuta.

Temperaturu, puls, disanje i krvni tlak treba bilježiti svakih 30 minuta u vremenu od 2-4 sata.

Bolesnik s teškom i brzo progresivnom gljivičnom infekcijom, a s dobrom kardiopulmonalnom funkcijom, koji je podnio test dozu bez jake reakcije, može zatim primiti 0,3 mg/kg amfotericina B intravenski tijekom 2-6 sati.

U bolesnika s poremećenom kardiopulmonalnom funkcijom ili jakom reakcijom na test dozu, preporučuje se niža druga doza, tj. 5-10 mg. Doze se mogu postupno povećavati za 5-10 mg dnevno do konačne dnevne doze od 0,5 do 1 mg/kg.

Podaci iz kontroliranih kliničkih ispitivanja na temelju kojih bi se mogle odrediti ukupne doze i potrebno trajanje liječenja da se iskorjene određene mikoze (npr. mukormikoza), za sada su nedostatni.

Optimalna doza nije poznata. Ukupna dnevna doza može se kretati u rasponu do 1 mg/kg dnevno ili do 1,5 mg/kg svakoga drugoga dana, ukoliko se radi o teškim infekcijama uzrokovanim slabije osjetljivim patogenima.

Oprez: Ukupna dnevna doza od 1,5 mg/kg ne smije se prekoračiti ni pod kojim okolnostima. Predoziranje amfotericinom B može dovesti do kardiorespiratornoga aresta (vidjeti Predoziranje).

Kandidoza

U slučaju diseminiranih i/ili duboko smještenih infekcija uzrokovanih kandidom, uobičajene doze amfotericina B kreću se u rasponu od 0,4-0,6 mg/kg dnevno tijekom četiri ili više tjedana.

Ovisno o težini infekcije, može postojati potreba za primjenom doza do 1 mg/kg dnevno. Liječenje se provodi sve dok se ne opazi očito kliničko poboljšanje, a u odraslih osoba može biti potrebno primjeniti ukupne kumulativne doze od 2-4 g.

Pod posebnim okolnostima mogu se primjeniti i niže doze (0,3 mg/kg dnevno), npr. u slučaju ezofagitisa uzrokovanog kandidom koji je rezistentan na lokalno liječenje ili kada se amfotericin B koristi u kombinaciji s drugim antimikoticima.

Kriptokokoza

Za liječenje kriptokokoze u ne-imunosuprimiranih bolesnika obično su potrebne doze amfotericina B od 0,3 mg/kg/dan tijekom 4-6 tjedana ili sve dok kulture koje se vrše jednom tjedno nisu negativne kroz mjesec dana.

U imunosuprimiranih bolesnika i/ili bolesnika s meningitisom, amfotericin B se može davati u kombinaciji s drugim antimikoticima tijekom tjedan dana.

U teško oboljelih ili u bolesnika koji primaju samo amfotericin B može biti potrebno povisiti dnevne doze amfotericina B.

U bolesnika s kriptokoknim meningitisom i sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS-om), mogu biti potrebne više doze (0,7-0,8 mg/kg/dan), a liječenje se može produljiti na 12 tjedana.

U oboljelih od AIDS-a s negativnim kulturama nakon standardnoga terapijskoga ciklusa može doći u obzir kronično supresivno liječenje, npr. 1 mg/kg tjedno.

Kokcidioidomikoza

U slučaju primarne kokcidioidomikoze koja zahtijeva liječenje, amfotericin B se daje u dozi od 1 do najviše 1,5 mg/kg/dan do ukupne kumulativne doze u odraslih od 0,5-2,5 g, ovisno o težini i mjestu infekcije.

U slučaju kokcidioidnog meningitisa, može postojati potreba za sistemskom i intratekalnom primjenom lijeka.

Blastomikoza

U teško oboljelih bolesnika s blastomikozom preporučene doze amfotericina B su 0,3-1 mg/kg/dan, do ukupne kumulativne doze od 1,5-2,5 g u odraslih bolesnika.

Histoplazmoza

U slučaju kronične plućne ili diseminirane histoplazmoze općenito se preporučuju doze od oko 0,5-1 mg/kg dnevno do ukupne kumulativne doze od 2-2,5 g u odraslih bolesnika.

Aspergiloza

Aspergiloza se liječi intravenskom primjenom amfotericina B tijekom razdoblja do 11 mjeseci.

U slučaju teških infekcija (npr. pneumonija ili fungemija) mogu biti potrebne doze od 0,5-1 mg/kg/dan te kumulativne doze od 2-4 g u odraslih bolesnika.

Rinocerebralna mukormikoza

Ova je bolest s fulminantnim tijekom općenito povezana s dijabetičkom ketoacidozom. Dijabetes se mora brzo staviti pod kontrolu, kako bi liječenje amfotericinom B bilo uspješno.

Obzirom da rinocerebralna mukormikoza obično brzo dovodi do smrti, u liječenju je neophodan agresivniji pristup nego u slučaju manje opasnih mikoza, te se doze amfotericina B u tipičnim slučajevima kreću u rasponu od 0,7-1,5 mg/kg/dan.

Liječenje duboko smještenih mikoza može trajati 6 do 12 tjedana ili dulje.

Doziranje u djece

U djece primjenu treba započeti s vrlo niskom dozom amfotericina B i pažljivo je povećavati. Prikladna ukupna dnevna doza iznosi 1-2 mg, dakle manje od 0,25 mg/kg tjelesne težine.

Liječenje aerosolom u slučaju mikoze dišnih puteva

Kod mikoze dišnih puteva amfotericin B se može primjenjivati u obliku aerosola. Za pripremu otopine aerosola koristi se samo Amphotericin B.

Pri tome se aparat za inhaliranje napuni s 1-2 ml osnovne otopine (=5-10 mg amfotericina B) i nakon prethodne primjene bronholitika, inhalira se 2 x dnevno. Treba koristiti samo tlačne inhalatore.

Liječenje instilacijom u slučaju cistitisa

2 ml osnovne otopine (= 10 mg amfotericina B) se razrijedi s 10-40 ml vode za injekcije. Otopinu za instilaciju treba odmah upotrijebiti.

Priprema osnovne otopine

U bočicu s 50 mg amfotericina B doda se 10 ml vode za injekcije. Bočicu treba snažno protresti sve dok se otopina ne razbistri.

Osnovne otopine namjenjene za infuzijsko liječenje treba upotrijebiti svježe pripremljene. Kod ostalih oblika primjene osnovna otopina može se čuvati u hladnjaku 24 sata. Koncentracija amfotericina B u osnovnoj otopini iznosi 5 mg/ml.

Priprema otopine za infuziju

Osnovnu otopinu amfotericina B treba dodatkom 5%-tne otopine glukoze (čija pH vrijednost mora biti veća od 4,2) razrijediti na koncentraciju od 0,01 do najviše 0,1 mg amfotericina B u ml, tj. na 1 ml osnovne otopine dolazi najmanje 50 ml otopine glukoze.

Otopina glukoze općenito ima pH vrijednost višu od 4,2, no ukoliko je ova vrijednost ispod 4,2, u glukozu za injekcije treba dodati 1-2 ml odgovarajuće otopine fosfatnoga pufera prije nego što će se upotrijebiti za razrjeđivanje koncentrirane otopine amfotericina B.

Sastav preporučenoga pufera je sljedeći:

Dvobazni natrij-fosfat (bezvodni) 1,59 g
Monobazni natrij-fosfat (bezvodni) 0,96 g Voda za injekcije USP Q.s. 100 ml

Prije dodavanja u glukozu za injekcije, pufer treba sterilizirati, bilo filtracijom kroz kamence, matricu ili membranu koja zadržava bakterije ili autoklaviranjem u vremenu od 30 minuta uz tlak od oko 7 kP i temperaturu 121ºC.

Ukoliko se koristi pribor za infuziju s filterom, promjer pora filtera ne smije biti manji od 1 μm, kako bi se osigurao nesmetani protok koloidne otopine amfotericina B.

Smije se upotrebljavati samo gore opisano otapalo. Izotonična otopina natrij klorida ili druga otapala koja sadrže elektrolite NE SMIJU se upotrebljavati jer mogu dovesti do taloženja amfotericina B.

Ukoliko se opazi zamućenje, otopinu treba odbaciti. Osnovnu otopinu, pufersku otopinu i infuzijsku otopinu treba priređivati u aseptičnim uvjetima, jer lijek ne sadržava ni konzervans ni bakteriostatske dodatke.

Otopina amfotericina B koja je pripremljena za intravensku infuziju (0,1 mg ili manje amfotericina B u ml) mora se upotrijebiti odmah nakon pripreme. Tijekom primjene otopina ne mora biti zaštićena od svjetla.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja ovisi o vrsti i težini infekcije. Prema dosadašnjem kliničkom iskustvu, do jasnog poboljšanja uglavnom dolazi nakon 4-8 tjedana.

U suprotnom može biti potrebno trajanje liječenja od 6-12 i više tjedana.

Predoziranje

Predoziranje amfotericinom B može dovesti do kardiorespiratornog aresta. Ukoliko se sumnja na predoziranje, liječenje treba prekinuti i pratiti klinički status bolesnika (npr. kardiorespiratornu funkciju, funkciju bubrega i jetre, hematološki status, elektrolite u serumu), te u skladu s potrebama primjeniti potporno liječenje.

Amphotericin B nije moguće odstraniti hemodijalizom. Prije ponovnog uvođenja amfotericina B u liječenje, stanje bolesnika mora se stabilizirati (uključujući korekciju deficita elektrolita, itd).

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• gljivične infekcije