Isoptin injekcije – Uputa o lijeku

Proizvođač: Pliva
Samo na recept? DA
Primjena: Inhibitori kalcijevih kanala

Skoči na:

» opis
» primjena
» doziranje
» mjere opreza
» napomene

Opis

Sastav

2 ml otopine za injekcije sadržava 5 mg verapamil klorida.

Pomoćne tvari:

  • natrij klorid, kloridna kiselina, voda za injekcije.

Farmaceutski oblik i veličina pakiranja

otopina za injekciju; 50 ampula po 2 ml

Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Isoptin je kalcijski antagonist. Inhibira transmembranski ulazak kalcijskih iona u stanice srčanog mišićja i u glatke mišićne stanice krvnih žila. Smanjuje srčanu potrebu za kisikom izravno, utjecajem na metaboličke procese stanice srčanog mišića, i neizravno, sniženjem sistoličkog opterećenja (“afterload”).

Djelovanjem na glatko mišićje koronarnih arterija verapamil pospješuje prokrvljenost miokarda, čak i u poststenotičnim područjima s posljedičnim popuštanjem koronarnih spazama.

Te osobine doprinose antiishemičnom i antianginalnom učinku Isoptina u svim oblicima koronarneArterije krvne žile koje opskrbljuju srce krvlju. srčane bolesti.

Osnova je antihipertenzivnog učinka Isoptina smanjenje otpora perifernih žila bez refleksnog povećanja srčane frekvencije.

Antihipertenzivni je učinak vidljiv već tijekom prvog dana liječenja, a održava se i tijekom dugotrajnog liječenja.

Isoptin je pogodan za liječenje različitih vrsta hipertenzija : kao monoterapija za blagu do srednje tešku hipertenziju, te kombiniran s ostalim antihipertenzivima, posebice s diureticima i ACE-inhibitorima za teže oblike hipertenzije.

Učinak je verapamila na normalni krvni tlak beznačajan. Isoptin ima, posebice u supraventrikularnim poremećajima srčanog ritma, naglašeno antiaritmičko djelovanje.

Isoptin usporava provođenje podražaja u atrioventrikularnom čvoru. Zbog toga se, ovisno o vrsti poremećaja srčanog ritma, ponovno uspostavlja sinusni ritam i/ili se normalizira srčana frekvencija.

Normalna se srčana frekvencija ne mijenja ili se samo neznatno smanjuje.

Način i mjesto izdavanja

Na recept (samo u zdravstvenim ustanovama)

Rok valjanosti

Označen je na pakiranju. Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.

Lijek treba čuvati pri temperaturi do 25°C, zaštićeno od svjetlosti.
LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

Primjena

Indikacije

  • Tahikardijski poremećaji ritma, kao što su paroksizmalna supraventrikularna tahikardija, atrijska fibrilacija/undulacija s tahiaritmijom (osim WPW-sindroma – vidi Kontraindikacije), supraventrikularna ekstrasistolija, ventrikularna ekstrasistolija nastala zbog ishemije miokarda.
  • Hipertenzivne krize.
  • Akutna koronarna insuficijencija (nastala zbog koronarnih spazama).

Doziranje

Način primjene

Intravensku injekciju treba davati polagano (tijekom 2 minute) stalno promatrajući bolesnika, po mogućnosti uz EKG – nadziranje i nadziranje krvnog tlaka.

Ako nije drugačije propisano, primijenjuje se na slijedeći način:

Odrasli
Najprije se ubrizga 5 mg (jedna ampula Isoptina); ako je terapijski učinak nedostatan, nakon 5 do10 minuta ubrizga se još 5 mg.

Za održavanje se terapijskog učinka daje infuzija na kap: 5 do 10 mg/sat (1 do 2 ampule/sat) u fiziološkoj otopini, otopini glukoze, levuloze ili sličnim otopinama (pH <= 6,5), prosječno do ukupne doze od 100 mg na dan.

Djeca Novorođenčad: 0,75 do 1 mg (0,3 do 0,4 ml );

Dojenčad: 0,75 do 2 mg (0,3 do 0,8 ml ) Ako se pojave znakovi tahikardijom uzrokovane srčane insuficijencije (energijska iscrpljenost miokarda), prije intravenskog davanja Isoptina potrebno je primijeniti kardiotonik (digitalizirati bolesnika).

Djeca od 1 do 5 godina 2 do 3 mg (0,8 do 1,2 ml);
Djeca od 6 do 14 godina 2,5 do 5 mg (1 do 2 ml). Isoptin bi se trebao davati parenteralno samo do pojave terapijskog učinka. Intravenska infuzija pri hipertenzivnim krizama

Valja započeti s 0,05 do 0,1 mg/kg/sat, a ako je djelovanje nedostatno doza se povećava svakih 30 do 60 minuta do dvostruke doze ili još veće.

Prosječna ukupna doza iznosi 1,5 mg/kg/dan.

Mjere opreza

Intravensku injekciju smije davati samo liječnik.

Kontraindikacije

  • kardiogeni šok, komplicirani svježi srčani infarkt (bradikardija, hipotenzija, insuficijencija lijeve klijetke), teški poremećaji provođenja podražaja (atrioventrikularni blok II. i III. stupnja, sinusatrijski blok), sindrom sinusnog čvora (sindrom bradikardija/tahikardija), očita srčana insuficijencija, istodobna intravenska primjena beta-adrenergičkih blokatora, atrijska fibrilacija/undulacija uz istodobno prisutan preekscitacijski sindrom, npr. WPW sindrom (opasnost izazivanja ventrikularne tahikardije).

Posebna upozorenja

Isoptin se s oprezom treba davati u slijedećim stanjima: AV blok I. stupnja, bradikardija < 50 udaraca/min, hipotenzija sa sistoličkim tlakom manjim od 90 mmHg, ventrikularne tahikardije (QRS kompleks 0,12 s). U jednog je bolesnika s progresivnom mišićnom distrofijom nakon intravenske primjene Isoptina opisan prestanak disanja.

U bolesnika s akutnom koronarnom insuficijencijom, lijek se daje intravenski samo nakon veoma pažljivo postavljene dijagnoze (mora se isključiti mogućnost infarkta miokarda), a bolesnik mora biti strogo nadziran.

Trudnoća i dojenje

Isoptin injekcije se trudnicama (posebice tijekom prvog tromjesečja trudnoće) i dojiljama ne daju, osim ako liječnik prosudi da je neophodno.

Nuspojave

Neki kardiovaskularni učinci verapamila, katkad mogu biti jači nego što je tijekom liječenja poželjno, te se mogu pojaviti:

  • bradikardni poremećaji srčanog ritma (sinus bradikardija, asistolija, AV-blok II. ili III. stupnja ili bradiaritmija pri atrijskoj fibrilaciji), hipotenzija, nastanak ili pogoršanje srčane insufucijencije.

Opasnost je nastanka ventrikularne fibrilacije krajnje mala, budući da verapamil ne utječe ni na brzinu provođenja niti na refraktorno razdoblje atrija i ventrikula.

Nakon intravenske primjene Isoptina iznimno su rijetke atrijske aritmije.

Nakon intravenske primjene Isoptina, zbog smanjenja perifernog otpora, može se malo sniziti tlak čak i u normotenzivnih bolesnika.

U bolesnika čije srce nije sposobno povećati minutni volumen da bi se održao zadovoljavajući krvni tlak, može nastati kritično sniženje krvnog tlaka.

Rijetki su slučajevi vrtoglavice, glavobolje i eritema praćenih osjećajem vrućine. Nekoliko je pojedinačnih slučajeva alergijskih reakcija (egzantem, svrbež, urtikarija, bronhospazam).

Liječenje akutnih kardiovaskularnih nuspojava

Poduzimaju se uobičajene hitne mjere. Specifični je antidot kalcij: npr. 10 do 20 ml u 10%-tnoj otopini kalcij glukonata intravenski (2,25 do 4,5 mmol ); ako je potrebno ponovi se ili se primijeni u obliku trajne infuzije (npr. 5 mmol/sat ).

Slijedeće mjere također mogu biti potrebne:

  • u slučaju AV-bloka II. i III. stupnja, sinusne bradikardije, asistolije: atropin, izoprenalin, orciprenalin ili primjena srčanih elektrostimulatora
  • u slučaju hipotenzije: dopamin, dobutamin, noradrenalin
  • pri pojavi znakova srčane insuficijencije: dopamin, dobutamin, po potrebi ponoviti injekciju kalcija, eventualno amrinon u kombinaciji s izoprenalinom.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Interakcije

Isoptin i kardiodepresivni lijekovi i/ili lijekovi koji inhibiraju stvaranje ili provođenje podražaja, npr. blokatori beta-adrenergičkih receptora, antiaritmici i inhalacijski anestetici pri istodobnoj uporabi mogu uzajamno pojačati svoje kardiovaskularne učinke (atrioventrikularni blok, bradikardija, hipotenzija, srčana insuficijencija).

Tijekom kombiniranog liječenja Isoptinom oralno i kinidinom opisani su u bolesnika s hipertrofičnom opstruktivnom kardiomiopatijom pojedinačni slučajevi hipotenzije i plućnog edema.

I nakon intravenske primjene Isoptina bolesnicima koji su se liječili kinidinom u pojedinim je slučajevima primijećena hipotenzivna reakcija. Isoptin se ne smije davati bolesnicima koji se liječe blokatorima beta-adrenergičkih receptora (osim u jedinicama intenzivne skrbi).

Isoptin može pojačati učinak ostalih lijekova za sniženje krvnog tlaka. Verapamil može pojačati učinak mišićnih relaksansa.

Opisana su povećanja plazmatskih koncentracija digoksina pri istodobnom liječenju verapamilom. Stoga valja biti oprezan zbog moguće toksičnosti digoksina.

Ako je potrebno, valja odrediti plazmatsku razinu digitalisa i smanjiti dozu glikozida.

Opisani su i pojedinačni slučajevi interakcija s karbamazepinom (djelovanje pojačano verapamilom, neurotoksični učinci), litijem (djelovanje oslabljeno verapamilom, pojačana neurotoksičnost), ciklosporinom, teofilinom (povećanje plazmatske koncentracije uzrokovano verapamilom), rifampicinom (oslabljeni učinci verapamila).

Isoptin, otopina za injekcije, inkompatibilna je s alkalnim otopinama (npr. s bikarbonatnom otopinom) zbog taloženja verapamil baze.

Napomene

PLIVA d.d. Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Saznajte više o zdravlju srca i kardiovaskularnog sustava u sljedećim tekstovima:

Ocjenite članak

0 / 5   0

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Isoptin injekcije – Uputa o lijeku

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.