Upute

Lanicor injekcije – Uputa o lijeku

Budite prvi i komentirajte!
5 min čitanja

Kreni Zdravo

Proizvođač: Pliva
Samo na recept? DA
Primjena: kardiotonik

Skoči na:

» opis
» primjena
» doziranje
» mjere opreza
» napomene

Opis

Sastav

Jedna ampula sadržava 0,25 mg digoksina.

Pomoćne tvari: etanol, propilenglikol, limunska kiselina, dinatrij hidrogenfosfat, voda za injekcije.

Farmaceutski oblik i veličina pakiranja

Otopina za injekciju; 10 ampula po 1 ml.

Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Lanicor je kardiotonični glikozid. Djelovanje se Lanicora na insuficijentni miokard očituje povećanjem kontraktilne sposobnosti, usporavanjem frekvencije srčanog rada i usporavanjem provedbe impulsa kroz srčani provodni sustav.

Osim kardiotoničnog djelovanja, Lanicor ima i umjereno diuretično djelovanje.

Način i mjesto izdavanja

Na recept (samo u zdravstvenim ustanovama).

Rok valjanosti

Označen je na pakiranju.Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti.
Čuvati pri temperaturi do 25 °C, zaštićeno od svjetlosti.

LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

Primjena

Terapijske indikacije

Akutna i kronična srčana dekompenzacija.
Supraventrikularne aritmije (fibrilacija atrija, undulacija atrija i paroksizmalna supraventrikularna tahikardija).

Doziranje

Doziranje i način uporabe

Preporučene su doze prosječne i mogu se prilagođavati individualnoj osjetljivosti ili stanju bolesnika.

Stoga dozu Lanicora određuje liječnik za svakog bolesnika. Liječenje se započinje većim dozama do zasićenja, kada se prelazi na dozu održavanja.

Odrasli

Brzo se zasićenje lijekom može provoditi u hitnim slučajevima, ako u prethodna dva tjedna bolesnik nije primao glikozide.

Brzo se zasićenje (digitalizacija) može postići intravenskom primjenom 0,5-1 mg/24 sata, a potom se po mogućnosti prelazi na oralnu dozu održavanja.

Digitalizacija se postiže bilo intravenskom primjenom cijele parenteralne doze (intravenskom injekcijom tijekom 5 do 10 minuta ili infuzijom) ili početnom intravenskom dozom od 0,25-0,5 mg, a zatim primjenom 0,25 mg svakih 4 do 8 sati, ovisno o terapijskom odgovoru, do naveće doze od 1 mg/24 sata.

Intravenska doza održavanja iznosi 0,125-0,5 mg na dan. Doze održavanja se daju intravenski ako lijek nije moguće primijeniti na usta.

Lanicor injekcije se mogu primijeniti nerazrijeđene ili razrijeđene u fiziološkoj otopini, vodi za injekcije ili u 5%-tnoj otopini glukoze.

Djeca

Intravenske doze zasićenja: Dobna skupina mg/kg/dan Nedonoščad 0,015
– 0,025 Novorođenčad 0,02-0,03 1 mj.
– 2 god. 0,03
– 0,05 2
– 5 god. 0,025
– 0,035 5
– 10 god. 0,015
– 0,03 >10 god 0,008
– 0,012

Navedene se dnevne doze zasićenja primjenjuju u podijeljenim dozama svakih 4 do 8 sati. Intravenske doze zasićenja iznose 80% oralnih doza zasićenja.

Doza održavanja iznosi 25 do 35% doze zasićenja (u nedonoščadi 20 do 30%).

Doziranje u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom

U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom dozu valja prilagoditi oštećenju i pažljivo istitrirati.

Ovisno o klirensu kreatinina (serumskoj razini kreatinina), dozu valja odgovarajuće smanjiti ili razdoblja između pojedinih doza produljiti, kao što prikazuje tablica.

Serumski kreatinin Klirens kreatinina Doza < 1,2 mg/100 ml (106 ľmol/l) >70 ml/min uobičajena doza < 2,0 mg/100 ml (176 ľmol/l) >45 ml/min 1/2 doze < 3,0 mg/100 ml (264 ľmol/l) >30 ml/min 1/3 doze > 3,0 mg/100 ml (264 ľmol/l) <30 ml/min 1/4 doze

Predoziranje

Terapijska širina digoksina je mala. Pri serumskim razinama većim od 2 ng/ml toksični simptomi postaju učestaliji.

Znakovi

Trovanje se digitalisom očituje nizom znakova, među kojima su najbitniji kardijalni: pogoršanje dekompenzacije i svi poznati poremećaji srčanog ritma, od kojih su najčešće ekstrasistole bigeminog i trigeminog tipa.

Mogu se pojaviti bradikardija, AV-disocijacija, ubrzan nodalni ritam, atrijska tahikardija s blokom, ventrikularna undulacija i fibrilacija, te asistolija.

Od ostalih znakova mogu se pojaviti mučnina i povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev ili opstipacija, glavobolja, nesanica, smetenost, vrtoglavica i vidne smetnje.

Ozbiljnost otrovanja ovisi o količini unesenog glikozida i o tkivnim i unutarstaničnim koncentracijama kalija. Liječenje

U slučaju hipokalemije treba nadoknaditi kalij (osim u slučaju srčanog bloka), ispraviti poremećaje ostalih serumskih elektrolita i hipoksiju, a ako ustreba, primijeniti antiaritmik.

Sve dok traju znakovi trovanja uzimanje lijeka valja prekinuti. U slučaju životno opasnih slučajeva otrovanja primjenjuju se specifična protutijela na digoksin (Fab).

Mjere opreza

Terapijska je širina Lanicora razmjerno mala. Većina je odraslih bolesnika primjereno digitalizirana (bez znakova trovanja) pri serumskoj koncentraciji digoksina od 0,8 do 2,0 ng/ml.

Uzorak krvi za mjerenje serumske koncentracije lijeka uzima se najkasnije 6 do 8 sati nakon prethodno primijenjene doze, bez obzira na način uporabe i oblik lijeka.

U bolesnika koji se liječe Lanicorom redovito valja mjeriti serumsku koncentraciju elektrolita i bubrežnu funkciju.

Kontraindikacije

Ventrikularna fibrilacija, preosjetljivost na digitalis, trovanje ostalim glikozidima digitalisa, hiperkalcemija, hipokalemija, hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija, poremećaji AV provođenja (AV-blok II. ili III. stupnja), ventrikularna tahikardija, aneurizma torakalne aorte, WPW sindrom posebice uz fibrilaciju atrija, sindrom karotidnog sinusa, bolest sinus čvora.

Posebna upozorenja

Bolesnicima s oštećenom bubrežnom funkcijom treba davati niže doze Lanicora, prilagođene klirensu kreatinina. Prije svake promjene doze Lanicora valja pomno procijeniti bolesnikovo kliničko stanje.

Lanicor valja oprezno davati bolesnicima s infarktom miokarda, miokarditisom (uključujući reumatski i virusni miokarditis) i s poremećajima elektrolita.

Poseban je oprez potreban u bolesnika s bradikardnim aritmijama, plućnim srcem, te prije kardioverzije.

Bolesnicima s hipotireozom valja davati manje doze, dok bolesnici s hipertireozom trebaju veće doze Lanicora, ovisno o serumskoj koncentraciji hormona.

Oprez je potreban pri uporabi Lanicora u starijih i hipoksičnih bolesnika, zbog pojačane osjetljivosti na glikozide digitalisa, veće učestalosti nuspojava i češćih trovanja.

Trudnoća i dojenje

Zbog mogućeg štetnog djelovanja na plod ili dojenče Lanicor tijekom trudnoće i dojenja valja izbjegavati; primjenjuje se samo ako korist premašuje moguću opasnost.

Nuspojave

Nuspojave se digoksina najčešće javljaju zbog male granice između terapijskih i toksičnih doza. Stoga neke nuspojave također mogu biti simptomi predoziranja.

Od svih su nuspojava najozbiljnije srčane nuspojave.

Mogu se pojaviti svi poremećaji srčanog ritma:

ventrikularne aritmije uključujući ekstrasistole, ventrikularna tahikardija, supreventrikularna tahikardija uključujći atrijsku tahikardiju s blokom, sinus bradikardija, sinuatrijski blok, AV blok.

Uporaba Lanicora može biti popraćena:

gubitkom apetita i smanjenjem tjelesne težine, mučninom, povraćanjem, a rijeđe bolovima u trbuhu i proljevom.

Povremeno se mogu pojaviti:

glavobolja, slabost, vrtoglavica, pospanost, konfuzija, depresija i vidne smetnje (zamagljen vid, promjene boja).

Digoksin može rijetko izazvati trombocitopeniju, poremećaj bubrežne funkcije i ginekomastiju.

Kožne reakcije preosjetljivosti poput osipa i urtikarije praćene svrbežom su rijetke.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Interakcije

Pripravci kalcija i simpatomimetici s kardiotonicima djeluju sinergistički i mogu izazvati aritmije.

Pripravci rauvolfije i gvanetidina uzrokuju prolazno povišenje razine katekolamina, što također može izazvati aritmije.

Beta-blokatori ili rezerpin primijenjeni s digitalisom mogu potencirati bradikardiju.

Diuretici, kortikosteroidi i amfotericin B zbog posljedične hipokalemije pojačavaju toksičnost digitalisa.

Kinidin, kalcijski antagonisti (verapamil, diltiazem), kaptopril, amiodaron i spironolakton povećavaju plazmatsku koncentraciju digoksina.

Fenitoin, fenobarbiton, rifampicin i ostali induktori jetrenih enzima mogu smanjiti plazmatsku koncentraciju digoksina umanjujući njegov terapijski učinak.