Ja sam vegetarijanac, ali moja obitelj nije: kako prevladati svakodnevne razlike?

vegetarijanac

Biti vegetarijanac u nevegetarijanskoj obitelji ponekad predstavlja temelj za nesporazume i dugotrajne rasprave („za“ i „protiv“). Kada sam ja prešla na vegetarijansku prehranu, moja obitelj prihvatila je moje prehrambene navike s nevjericom i zabrinutošću. Živeći u uvjerenju da „nema jela bez mesa“, moj izbor da izbacim meso iz prehrane za njih je predstavljao šok.  Čak i danas me pitaju „Kako živiš od salate?“.

U roditeljskom domu moj su izbor teško, ali polako prihvatili, no budući da je moja mama naučila da dodaje malo mesa (pa makar radi „arome“) u gotovo sva jela, izbor za mene je bio mali, te sam počela kuhati sama. S vremenom, mama je sa željom da kuha za mene eksperimentirala u kuhinji toliko da danas zna napraviti mafine, pitu lezu, kolač, pa čak i pohati povrće bez jaja, a za povrće, leću i čorbice bez mesa postala je pravi majstor.

No, obiteljski ručak (slave, rođendani, roštilj) za vegetarijanca može vrlo lako postati „neželjeno iskustvo“. Tako mi se mnogo puta desilo da sa stola krcatog raznovrsnim jelima (s mesom), na obiteljskom ručku,  ja nemam ništa za jesti, osim rajčice i kriške kruha. Članovi obitelji (na čelu s domaćicom koja je kuhala) prvobitno bi postavljali pitanja:

          – A otkud to da ne jedeš meso? (MESO ne jedeš!

          – A jedeš li piletinu, piletina je zdrava? (NI PILETINU ne jedeš?!)

          – Jedeš ribu? (NI RIBU ne jedeš!)

          – PA ŠTO TI UOPĆE JEDEŠ?!

Nakon serije pitanja i mojih dugih nabrajanja što sve jedem ili ne jedem, uslijedio bi otpor („pa uzmi barem jedan komad piletine…“,  „ne možeš živjeti bez mesa“ , „razboljet ćeš se“…). U početku, takvi komentari su me uzrujavali, no nakon što mi je i liječnik održao „predavanje“ o tome kako ću bez mesa neizlječivo oboljeti, shvatila sam da oni to govore jer misle najbolje za mene (uvjereni su da je to pravi način ishrane) i brinu se za moje zdravlje.

Od tada, ne ulazim u duge rasprave, samo im saopćim da se dobro osjećam, te da redovito radim pretrage krvne slike i vitaminsko-mineralnog statusa (rezultati su, usput, odlični!). Interesantno, ali članovi moje obitelji počeli su i sami jesti više povrća, jer svakodnevno čitaju ili slušaju o tome kako je ishrana na povrću zdrava.

Na koncu, s godinama, prihvatili su moje vegetarijanske navike i više me ne nude mesom. Još uvijek mi se ponekad dogodi da na obiteljskim okupljanjima imam vrlo mali izbor jela, ali to sam prihvatila kao cijenu mog vegetarijanstva (jer, tobože, domaćice ne znaju kako napraviti jelo bez mesa). S druge strane, često se ugodno iznenadim kada probam neke ukusne vegetarijanske specijalitete, koje je moja ujna ili kuma spremila specijalno za mene!

Na pitanje što jedem odgovaram jednostavno: „ništa što se kreće“. Koliko se dobro osjećam ili ne osjećam bez mesa govori moj osmijeh.

Saznajte više o vegetarijanstvu u sljedećim tekstovima:

Ocjenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera i nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Ja sam vegetarijanac, ali moja obitelj nije: kako prevladati svakodnevne razlike?

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje