Edipov kompleks je koncept iz psihoanalitičke teorije Sigmunda Freuda. Ovaj pojam je Freud upotrijebio u svojoj teoriji psihoseksualnih stadija razvoja kako bi opisao:

• dječje seksualne želje prema roditelju suprotnog spola te
• istovremenu ljubomoru i ljutnju prema roditelju istog spola.

Drugim riječima, dječak osjeća da se natječe sa svojim ocem kako bi pridobio majku.

Sukladno Edipovom kompleksu, Carl Jung je ustanovio i Elektrin kompleks koji predstavlja seksualnu želju djevojčica prema ocu. Naime, djevojčica osjeća da se natječe sa svojom majkom kako bi pridobila očeve osjećaje.

Freud je Edipov kompleks smatrao presudnom fazom u razvojnom procesu osobe. Svoj koncept je predstavio u djelu Tumačenje snova krajem 19. stoljeća, a naziv proizlazi iz imena grčke legende – Edipa, koji je ubio svog oca i oženio se majkom.

Edipov kompleks kod muškaraca

Freud pripisuje Edipov kompleks muškoj djeci od 3 do 5 godina. Potpuni završetak Edipovog kompleksa događa se kada se dijete identificira s roditeljem istog spola i potisne svoje seksualne instinkte.

Ako su prethodni odnosi s roditeljima bili relativno ljubazni i stabilni te ako su roditeljski stavovi prema djetetu bili poticajni i umjereno zahtjevni, prolazak kroz fazu Edipovog kompleksa se gotovo ni ne primijeti.

Međutim, ako dijete nema ovakve uvjete nego puno lošije odnose s roditeljima, pojavljuje se infantilna neuroza koja je važna preteča sličnih neurotskih reakcija tijekom djetetovog odraslog života.

Kako djeluje Edipov kompleks kod djece?

U psihoanalitičkoj teoriji, Edipov kompleks se odnosi na djetetovu seksualnu želju prema roditelju suprotnog spola, posebno dječakovu erotsku povezanost s majkom.

Ta se želja zadržava izvan svjesnosti represijom, no Freud je vjerovao da unatoč tome ima utjecaj na ponašanje djeteta i igra ulogu u razvoju.

Također je smatrao da se uspješno završavanje ove faze odnosi na identifikaciju s istospolnim roditeljem što bi u konačnici značilo razvijanje zrelog spolnog identiteta. Prema Freudu, dječak želi zamijeniti svog oca zbog čega ga vidi kao suparnika za majčinu ljubav.

Znakovi Edipovog kompleksa

Freud je smatrao da postoji niz ponašanja djeteta koja su rezultat ovog kompleksa.

Neki od glavnih znakova i simptoma ovog stadija su:

• ljubomora i ljutnja prema ocu (npr. dijete ljutito govori ocu da ne zagrli majku),
• izjave u kojima dječaci planiraju budućnost s majkom (npr. žele oženiti majku),
• neprihvaćanje situacija u kojima su otac i majka bliski,
• izbjegavanje oca,
• izrazita privrženost majci,
• dugotrajna fiksiranost na majku.

Elektrin kompleks

Edipov kompleks kod žena je zapravo Elektrin kompleks. Naime, tijekom Elektrinog procesa djevojčice osjećaju seksualnu želju prema očevima i ljubomoru prema majkama.

Ovaj koncept je osmislio i uveo u psihologiju Carl Jung kako bi opisao kako se Edipov kompleks odvija kod djevojčica.

Ono što se značajno razlikuje između Junga i Freuda je to što je Freud smatrao da se Edipov kompleks odnosi i na dječake i na djevojčice. Freud je također sugerirao da djevojčice razvijaju zavist i ogorčenost prema njihovim majkama zato što im nije rođenjem podarila muški spolni organ. 

Upravo to ogorčenje je put do identifikacije s majkom i proces prihvaćanja osobina različitih roditelja. Takvi Freudovi stavovi o ženskoj seksualnosti su najteže kritizirani od strane mnogih psihologa, a danas takvo stajalište nitko ne prihvaća.

Psihoanalitičarka Karen Horney je oštro kritizirala Freuda te navela objašnjenje da su muškarci ti koji se tijekom života pokušavaju pomiriti s činjenicom da ne mogu rađati djecu i biti nositelji života.

Freud je potvrdio da je seksualni razvoj djevojčica puno kompliciraniji i neshvatljiviji od seksualnog razvoja dječaka te je zbog toga naveo da je vjerojatno zbog toga njegov koncept razvoja više baziran na dječake.

Kako riješiti Edipov kompleks?

U svakoj fazi Freudove teorije psihoseksualnog razvoja, djeca se suočavaju s razvojnim sukobom koji se mora riješiti kako bi se formirala zdrava odrasla osoba. Da bi se dijete razvilo u uspješnu odraslu osobu sa zdravim identitetom, mora se poistovjetiti i identificirati s roditeljem istog spola.

Freud je taj proces objasnio kroz id, ego i superego. Id je izvor energije koji nastoji odmah zadovoljiti sve nesvjesne poticaje, a ego je dio osobnosti koji se pojavljuje kada treba uskladiti želje ida i uskladiti ih sa zahtjevima stvarnosti.

Id kod dječaka želi eliminirati oca jer mu je prepreka do majke, no realniji ego zna da je otac mnogo jači i da je tu prepreku teško svladati. Freud je također uveo još jedan koncept kojega je nazvao kastrirana anksioznost, a predstavlja strah dječaka od kastracije.

Freud je vjerovao da, kad dijete postane svjesno fizičkih razlika između muškaraca i žena, ono pretpostavlja da su žene također imale muški spolni organ koji je uklonjen te da će njima također biti uklonjen kako bi ih se kaznilo jer osjećaju seksualni nagon prema majci.

Kako bi se taj sukob razriješio, javlja se obrambeni mehanizam poznat kao identifikacija s roditeljem istog spola. U tom trenutku djeluje superego koji predstavlja unutarnji moralni autoritet.

Zahvaljujući obrambenom mehanizmu identifikacije, dječak potiskuje jake osjećaje prema majci. Tome kasnije pridonose vanjski utjecaji kao što su društvene norme, vjerska učenja ili drugi kulturni obrasci ponašanja.

Što se događa ako se Edipov kompleks ne razriješi?

Prema Freudovoj teoriji, kada se sukobi na nekom psihoseksualnom stadiju ne riješe, može doći do fiksacija i pojave različitih neuroza tijekom cijelog razvoja.

Drugim riječima, dječaci koji ne razriješe pravilno Edipov kompleks i ne identificiraju se s roditeljem istog spola postaju jako fiksirani na majku tijekom života.

Ista stvar se događa kod djevojčica koje ne razriješe uspješno Elektrin kompleks te postanu previše fiksirane na oca.

Edipov kompleks u braku

Najveći problem je kad počnu djelovati posljedice Edipovog kompleksa u braku. Naime, takvi odrasli pojedinci izrazito fiksirani na majku će u svojim romantičnim odnosima isključivo tražiti one partnere koji izrazito nalikuju njihovoj majci.

S obzirom na to da sigurno neće naći osobu koja je identična zamisli koju imaju o vlastitoj majci, vjerojatno će od te druge osobe tijekom cijeloga života tražiti da se ponašaju točno onako kako se njihova majka ponašala kako bi nadoknadili taj gubitak kojega nisu uspješno razriješili tijekom djelovanja Edipovog kompleksa.

Nadalje, neuspješno suočavanje s ovim kompleksom često rezultira pretjeranim strahom od dugotrajnih veza. Osoba smatra da je nesposobna za bliskost i ljubav zbog čega teško održava dugotrajne veze i ima problema s uspostavljanjem bliskosti.

Edipov kompleks – mit

Neki smatraju da je Edipov kompleks mit. Naime, mnogi psiholozi i drugi stručnjaci se nisu slagali sa psihoanalitičkom teorijom Sigmunda Freuda, no njegovo shvaćanje dječjeg razvoja se ponekad uzima u obzir kada se javljaju neka specifična ponašanja kod djece.

Neki također povezuju Edipov kompleks i homoseksualnost zato što je Freud tvrdio da se ova fiksacija prema roditelju istog spola kasnije može pokazati kao poremećaj koji uzrokuje homoseksualnost. Takvi pojedinci su često nesigurni u pogledu svojega spolnog identiteta.

Kasnije mogu razviti poremećene i društveno neprihvatljive oblike seksualnog ponašanja zbog čega bi mogli imati problema s autoritetima. Takve osobe su također sklone samoozljeđivanju, a često su tvrdoglave, nepromišljene, dominantne, pretjerano samopouzdane i umišljene što se gotovo uvijek povezuje s narcisoidnim poremećajem ličnosti.

Edipov kompleks – liječenje

Kada je u pitanju Edipov kompleks, iskustva su različita. S obzirom na to da je Edipov kompleks glavni uzrok pojave neuroza, mnogi stručnjaci ga kasnije povezuju s različitim poremećajima ličnosti, a ponajviše s graničnim, narcisoidnim ili histrionskim poremećajem ličnosti.

Posebnog lijeka za Edipov kompleks nema, ali bi od velike pomoći moglo biti psihološko savjetovanje ili psihoterapijski proces rješavanja problema.

• djeca
• Edipov kompleks
• elektrin kompleks
• infantilna neuroza
• psihoanalitička teorija
• psihologija