Emocionalna inteligencija kod djece – što je, kada i kako nastaje?

Emocionalna-inteligencija-kod-djece

Emocionalna inteligencija je sposobnost točne percepcije i procjene emocija, izražavanja doživljenih emocija te reguliranja emocionalnih odgovora.

Emocionalni razvoj kod djece započinje već u najranijim mjesecima života što znači da je izrazito važno poznavati posebnosti emocionalne inteligencije kako bi se dječje razumijevanje emocija moglo od samoga početka poticati i razvijati.

Radost
Foto:Photosecrets

Emocionalna inteligencija – što je i kako je nastala?

Prije opisa emocionalne inteligencije, važno je krenuti od opće inteligencije osobe. Ona predstavlja ukupnu razinu intelektualnog postignuća i sposobnosti te osobe i često se koristi za uspješno predviđanje njezinog akademskog i profesionalnog postignuća.

S obzirom na to da opća inteligencija ukazuje na cjelokupno intelektualno funkcioniranje osobe, a malo govori o specifičnijim inteligencijama koje ga sadrže, psiholozi su odlučili podijeliti opću inteligenciju na različite načine. Na primjer, opća inteligencija može se podijeliti na više specifičnih inteligencija koje predstavljaju različite skupine sposobnosti.

Tako je nakon brojnih podjela nastala i emocionalna inteligencija koja uključuje točno prepoznavanje emocija, jasno izražavanje emocija, rezoniranje emocija i informacija povezanih s emocijama te obradu emocionalnih informacija kao dio rješavanja problema.

Psiholozi smatraju da je nesposobnost prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija povezana s mentalnim bolestima što u suprotnom smjeru znači da su oni pojedinci koji prepoznaju svoje emocije i jasno ih izražavaju mentalno zdraviji.

Emocionalna inteligencija kod djece – kada nastaje?

Emocionalna inteligencija se prvenstveno bavi ljudskim razumijevanjem emocija, a prisutna je kod djece već od samog rođenja. Djeca promatraju lice majke te tako prepoznaju emocije koje ona izražava. Pritom uče izražavanje emocija putem promatranja majčinog izraza lica, a već u dobi od 2 – 3 mjeseca starosti djeca mogu uzvratiti emociju izražavanjem (npr. kada mu se nasmijete, dijete vam uzvrati osmijehom).

Znanstvena studija objavljena u poznatom časopisu Biological Psychology pokazuje da dojenčad već u dobi od tri ili četiri mjeseca može razlikovati određene vokalne i facijalne ekspresije emocija, a u dobi od godinu dana koriste vlastita zapažanja emocionalnih ekspresija kao vodiče za ponašanje u nesigurnim situacijama. Pritom se pokazalo da se općenito pozitivne emocije usvajaju brže i točnije nego negativne emocije.

Ljutnja
Foto:Photosecrets

Emocionalna inteligencija kod djece – razvoj

Napredak emocionalne inteligencije javlja se u dobi od 2 – 5 godina, a ubrzano se nastavlja razvijati sve do razdoblja adolescencije.

Uz prepoznavanje tuđih emocija, djeca u dobi do 2 godine razvijaju svijest o vlastitim emocijama. U dobi od 3 godine, djeca počinju razvijati teoriju uma što im omogućuje da stvore više točnih zaključaka o drugim emocijama i shvate da se nečiji osjećaji mogu razlikovati od drugih.

Ovo povećano razumijevanje tuđih unutarnjih emocionalnih stanja može potaknuti roditelje da više razrađuju emocije tijekom rasprava s djetetom. Nadalje, dijete u dobi između 3 – 5 godina već može komunicirati o svojim emocijama i događajima koji izazivaju te emocije.

S vremenom, a posebno u adolescenciji, djeca postaju svjesna vlastitih emocionalnih uzroka i posljedica, a također mogu povezivati zašto se određene emocije javljaju u određenim situacijama čime se povećava i socijalna inteligencija.

Razumijevanje vlastitih i tuđih emocija – po dobi

S obzirom na to da se emocionalna inteligencija razvija ovisno o kognitivnim i jezičnim sposobnostima djeteta, tako u određenoj dobi možemo i očekivati razvoj sposobnosti izražavanja i razumijevanja vlastitih i tuđih emocija.

Do 3. godine života djeca uče nove riječi, uspostavljaju emocionalne odnose s bliskim ljudima te promatraju i imitiraju tuđe emocije. No, nakon razvoja jezičnih sposobnosti, djeca uspijevaju imenovati emocije i razumjeti odnose između određenih uzroka i posljedica u emocionalnom pogledu.

Tako možemo očekivati sljedeće sposobnosti u dobi od:

  • 3 godine – djeca počinju imenovati različite vrste emocija, a to se nastavlja razvijati posebno tijekom predškolskog razdoblja,
  • 4 – 5 godina – djeca pokazuju razumijevanje različitih uzroka emocija, odnosno shvaćaju zašto su roditelji sretni, tužni ili ljuti,
  • 6 – 7 godina – djeca shvaćaju da više sličnih emocija (npr. sreća i zadovoljstvo) ponekad možemo osjećati istovremeno prema istoj osobi ili objektu,
  • 8 – 11 godina – djeca shvaćaju da potpuno suprotne emocije (npr. sreća i tuga) možemo osjećati istovremeno prema istoj osobi ili objektu.

Nakon stupanja u pubertet, emocionalni razvoj postaje kompleksniji, ali i djelomično jasniji. Adolescenti shvaćaju zašto se javljaju određene emocije te koje su moguće posljedice istih.

Svjesniji su svojih emocija te su u stanju otvoriti se drugima i razumjeti tuđe osjećaje. Također su svjesniji da mogu svoje osjećaje koristiti za vlastitu dobrobit i za dobrobit ljudi oko sebe.

Otac
Foto:Photosecrets

Emocionalna inteligencija kod djece – problemi

Razvoj emocionalne inteligencije kod djece uvelike upravlja njihovim ponašanjem tijekom odrastanja. Djeca koja jasno izražavaju emocije nemaju problema s potiskivanjem istih što znači da ispravno reguliraju emocije koje osjećaju.

Pritom se posebno važnim smatra roditeljsko ponašanje, odnosno koliko roditelji potiču svoju djecu da razgovaraju o emocijama te koliko im pokušavaju posvijestiti važnost izražavanja vlastitih emocija.

Djeca koja ne znaju izražavati svoje emocije i koja nisu sklona pravilnoj regulaciji emocija imaju problema s agresivnim i impulzivnim ponašanjem. Naime, takva djeca nakupljaju negativne emocije u sebi te s vremenom eksplodiraju zbog čega ne znaju kontrolirati vlastite emocije.

Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu ističe kako je emocionalna inteligencija najvažniji prediktor vršnjačkog nasilja.

Drugim riječima, nemogućnost kontrole i regulacije emocija rezultira agresivnim ponašanjem prema osobama koje takve emocije izazivaju ili su blisko povezane s djetetom.

Pritom se pokazalo da je izrazito važno koliko se djeca osjećaju odbačeno od strane vršnjaka te koliko imaju braće i sestara. Pretpostavlja se da se emocionalna inteligencija bolje razvija ako djeca imaju braću i sestre zato što su okružena s više osoba od kojih mogu učiti i imitirati emocije i način reguliranja istih.

Majka
Foto:Photosecrets

Kako potaknuti emocionalni razvoj kod djece?

Djeca sve oko sebe promatraju i imitiraju stoga su upravo roditelji najodgovorniji za emocionalni razvoj djece. Osim što im svojim ponašanjem pokazuju različite emocije, roditelji djecu mogu i trebaju poticati na razgovor o emocijama.

Problem nastaje kada roditelji misle da djeca još ne znaju o tome pričati ili kada misle da nisu dovoljno spremna za takav razgovor, no upravo u tome griješe. S razvojem jezičnih sposobnosti, djeca postaju spremna za razgovor o emocijama koji je uvelike važan za njihov daljnji emocionalni razvoj.

Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Emotion ističe kako su majke puno više raspravljale o emocijama sa svojom djecom dok su im čitale slikovnice nego očevi.

Smatra se da je razlog tome upravo taj što majke provode više vremena s djecom, a pritom su i iskusnije u razgovoru o osjećajima s obzirom na to da žene općenito više izražavaju i pokazuju svoje emocije te pričaju o emocionalnim iskustvima s drugima nego što to čine muškarci.

Sljedećih nekoliko savjeta vam može pomoći da potaknete emocionalni razvoj kod svoje djece:

  • uvijek jasno izražavajte svoje emocije djeci jednostavnim jezikom,
  • pratite dječji jezični razvoj te sukladno tome i razgovarajte o emocijama,
  • povezuje uzroke emocija s njihovim posljedicama,
  • potičite dijete da zajednički prepoznajete i imenujete emocije kod drugih ljudi (npr. kada čitate slikovnicu djetetu, pokušajte dijete ispitivati pitanja o emocijama koje određeni likovi u priči osjećaju ili pokazuju svojim facijalnim ekspresijama),
  • uvijek budite dosljedni u svojim osjećajima – ako plačete od tuge, nemojte se praviti da ste sretni jer djeca mogu prepoznati nelogičnosti u takvom emocionalnom izražavanju,
  • posvijestite djeci da je sasvim normalno osjećati i negativne emocije te da i one mogu biti korisne ako ih na pravilan način izrazimo, a ne potisnemo,
  • redovito pitajte djecu kako se osjećaju te što je uzrokovalo takve osjećaje.
Članak objavljen:

Izvori:

  1. Babić Čikeš, A. (2017). Emocionalna inteligencija i agresivno ponašanje u djetinjstvu i adolescenciji–Pregled istraživanja. Psihologijske teme, 26(2), 283-308.
  2. Krulić Kuzman, K., Velki, T. i Takšić, V. (2017). Važnost emocionalne inteligencije u objašnjenju problematike vršnjačkoga nasilja. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 158(4), 419-438.
  3. Mayer, J. D. i Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of emotion. Intelligence, 22(2), 89-113.
  4. van der Pol, L. D., Groeneveld, M. G., van Berkel, S. R., Endendijk, J. J., Hallers-Haalboom, E. T., Bakermans-Kranenburg, M. J. i Mesman, J. (2015). Fathers’ and mothers’ emotion talk with their girls and boys from toddlerhood to preschool age. Emotion, 15(6), 854.
  5. Wilhelm, F. H. i Grossman, P. (2010). Emotions beyond the laboratory: Theoretical fundaments, study design, and analytic strategies for advanced ambulatory assessment. Biological Psychology, 84(3), 552-569.

Ocijenite članak

5 / 5   2

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu