Emocionalni razvoj djeteta – emocionalna samoregulacija po godinama

Emocionalni-razvoj-djeteta

Emocionalni razvoj djeteta je jednako važan kao i tjelesni razvoj djeteta zato što emocije imaju značajnu ulogu u socijalnim odnosima, istraživanju okoline i otkrivanju samih sebe.

Emocionalni razvoj djeteta prati određenu strukturu razvoja tijekom godina pa se tako može opisati što se od djeteta očekuje u određenoj fazi razvoja po pitanju emocionalnih stanja. U nastavku teksta saznajte kako se razvija emocionalni razvoj djeteta po godinama.

Emocije-kod-djece
Foto:Unsplash

Emocionalni razvoj djeteta – prve dvije godine života

U prve dvije godine života, o djetetovim emocijama najjednostavnije možemo zaključiti putem tjelesnih pokreta i izraza lica koji su ujedno najpouzdaniji znakovi. Tijekom prvih nekoliko mjeseci života dolazi do razvoja temeljnih emocija koje su univerzalne za sve ljude i druge primate te o njima možemo izravno zaključiti na temelju djetetovog izraza lica.

Temeljne ljudske emocije su radost, tuga, gađenje, strah, ljutnja i iznenađenje. Također se navodi i emocija interesa, odnosno znatiželje koja igra važnu ulogu u prvih nekoliko godina života dok dijete istražuje svoju okolinu.

Iako je kod novorođenčeta teško prepoznati znakove određenih emocija, s vremenom one postaju jasnije pa ih je lakše uočiti putem dobro organiziranih signala. S otprilike šest mjeseci, dijete stvara organizirane facijalne i tjelesne ekspresije koje se smisleno mijenjaju u skladu s događajima u okolini te puno govore o unutarnjem stanju djeteta.

Djeca također imitiraju emocije promatrajući svoje roditelje što znači da roditeljski depresivni signali mogu ozbiljno poremetiti djetetov emocionalni i socijalni razvoj. Kod izražavanja emocija, djeca su sklonija pokazivati određene emocije kada vide lica poznatih osoba nego nepoznatih.

Radost u prve dvije godine života

Djeca često izražavaju radost na različite načine – glasnim smijanjem kada nauče neku novu vještinu ili kada uživaju u određenim zabavnim aktivnostima.

U prvim tjednima života, novorođenče se smije kada je sito, kada spava ili kada osjeća ugodu (npr. kada čuje nježne zvukove, osjeća milovanje kože, čuje majčin glas). Krajem prvog mjeseca života, djeca se počinju smijati na zanimljive prizore u svojoj okolini koji su obično dinamični i vrlo upadljivi.

Već do 10. tjedna života, ljudsko lice počinje kod djeteta izazivati osmijeh te se tada javlja tzv. socijalni osmijeh. Kako se razvijaju djetetove kognitivne sposobnosti, tako dolazi do brže obrade informacija pa se s već četiri mjeseca dijete počinje glasno smijati.

Strah u prve dvije godine života

Kada dijete doživljava određena neugodna iskustva (npr. glad, bolni medicinski postupci, promjene tjelesne temperature, prevelika/premala količina podražaja), dolazi do opće uznemirenosti te javljanja emocije straha.

Strah se povećava tijekom prve godine života kada je najčešće prisutan strah od nepoznatih osoba. Važno je naglasiti da je strah izrazito važna emocija kada se djeca počnu samostalno kretati zato što zadržavaju djetetovu znatiželju u razumnim okvirima potičući na taj način zadržavanje u roditeljskoj blizini i povećavajući oprez od nepoznatog.

Ljutnja u prve dvije godine života

S vremenom se počinje javljati učestalo i ljutnja, od približno 4 – 6 mjeseci pa sve do druge godine života. Izražavanje ove emocije uvelike ovisi o djetetovom temperamentu te specifičnosti situacije u kojoj se nalazi.

Emocije kao što su ljutnja i strah se mogu smanjiti zahvaljujući adekvatnim načinima stupanja u interakciju s djetetom (npr. ako odrasla osoba izražava toplinu, pokazuje zanimljive igračke, igra se s djetetom poznate igre, polako  mu se približava).

Već krajem prve godine života, djeca znaju prepoznati izvor ljutnje, odnosno na koga se ljute. Ljutnja im može pomoći u obrani od nepoznatih signala te u prevladavanju prepreka.

Emocije samosvjesnosti

Osim temeljnih emocija, djeca s vremenom počinju doživljavati i emocije višeg reda koje obuhvaćaju stid, neugodu, krivnju, zavist i ponos. To su sve emocije samosvjesnosti te svaka od njih podrazumijeva način na koji doživljavamo sami sebe.

Emocije samosvjesnosti pojavljuju se sredinom druge godine života, odnosno u vremenu kada se javlja svijest o samom sebi. Ove emocije zahtijevaju i upute odraslih o tome kada treba osjećati ponos, kada sram, a kada krivnju. Također igraju važnu ulogu u djetetovom moralnom ponašanju i ponašanju usmjerenom na postignuće.

Beba
Foto:Unsplash

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

Članak objavljen:

Izvori:

  1. Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Thompson, R. A. (1991). Emotional regulation and emotional development. Educational Psychology Review, 3(4), 269-307.
  3. Vasta, R., Haith, M. M. i Miller, S. A. (1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Ocijenite članak

5 / 5   2

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu