Samoregulirano učenje je vrsta učenja u kojoj se učenici sami usmjeravaju tijekom učenja i transformiraju svoje mentalne sposobnosti u vještine učenja.

Takvi učenici su samodisciplinirani te su u stanju odgoditi trenutno zadovoljstvo kako bi postigli neki udaljeniji cilj. Uglavnom im nije potreban vanjski poticaj za učenje jer im je kao motivacija dovoljno to što su nešto uspješno naučili.

Samoregulirano učenje – karakteristike

Učenike koji znaju ispravno regulirati svoje učenje obilježavaju sljedeće karakteristike:

• znaju koristiti različite kognitivne strategije učenja
• znaju planirati, kontrolirati i usmjeravati svoje mentalne procese prema ostvarenju osobnih ciljeva,
• imaju pozitivna motivacijska uvjerenja i emocije,
• uče s namjerom da nauče, a ne samo da dobiju dobru ocjenu ili pokažu visoke sposobnosti,
• uživaju u učenju i vesele mu se,
• znaju mijenjati i prilagođavati učenje u skladu sa zahtjevima zadatka i specifične situacije,
• znaju planirati i kontrolirati vrijeme koje im je potrebno da bi izvršili određeni zadatak,
• stvaraju povoljnu okolinu za učenje,
• traže pomoć od učitelja i drugih učenika kada ne mogu svladati određeno gradivo,
• znaju koristiti različite strategije kako bi izbjegli distraktore tijekom učenja, održali koncentraciju, trud i motivaciju.

Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Suvremena psihologija ističe kako učenici koji znaju koristiti prednosti samoreguliranog učenja imaju visoka školska postignuća, uspješni su u učenju i održavaju motivaciju za učenjem tijekom cijeloga života.

Samoregulirano učenje – faze

Proces samoreguliranog učenja je aktivan proces koji prolazi kroz određene faze:

• pripremna faza – učenik analizira sadržaj koji mora naučiti, postavlja specifične ciljeve i planira,
• faza izvedbe/nadgledanja – učenik koristi različite strategije kako bi izvršio zadatak i nagleda učinkovitost tih strategija,
• faza refleksije – učenik vrednuje rezultate svog učenja s obzirom na učinkovitost strategija koje je koristio.

Dok u pripremnoj fazi učenik detaljno kontrolira sve što mu je potrebno za učenje, postavlja ciljeve i analizira sadržaj, u fazi izvedbe i  nadgledanja čini najvažniji korak. Tijekom te faze koriste se strategije učenja, no izrazito je važno odabrati prave strategije kako bi se savladao određeni sadržaj.

Nakon toga, u fazi refleksije dolazi do samoevaluacije prethodnog rada. Mnogi učenici imaju problem s ovom fazom zbog čega često ne postižu uspjehe koje žele. Naime, faza refleksije omogućuje učeniku da zaista uvidi koliko je zapravo naučio.

Zaista nema smisla koristiti krive strategije učenja i truditi se učiti ako na kraju apsolutno ništa niste naučili i zapamtili. Stoga je vrednovanje vlastitog rada faza koju nikako ne smijete preskočiti jer ako u njoj shvatite da za neke stvari još uvijek trebate vremena, onda ćete ih na kraju i uspjeti savladati.

Iz svih ovih faza se jasno vidi da je učenik sam odgovoran za učenje, odnosno da igra glavnu ulogu u svojem učenju. Drugim riječima, učenikovo znanje ne ovisi o učiteljima i profesorima.

Danas nerijetko možemo čuti kritike upućene mnogim profesorima da nas ništa nisu naučili, no je li zaista cijela odgovornost samo na njima? Sve se može kad se hoće i to je jedina istina. Učenik koji zna regulirati vlastito učenje zna i održavati motivaciju neovisno o tome kakav je profesor koji mu predaje, a pritom uspješno uči i izvršava zadatke te ostvaruje željena postignuća.

Samoregulirano učenje – strategije samoregulacije

Samoregulirano učenje se postiže korištenjem ispravnih strategija samoregulacije koje predstavljaju svako djelovanje koje olakšava pohranjivanje informacija tako da se one bolje integriraju i lakše pronalaze u pamćenju.

Osim što su izrazito važne za učenika i njegov proces učenja, ove strategije mogu pomoći i u izvanškolskim aktivnostima te utjecati na veći trud i rad pojedinca.

Strategije učenja odnose se na:

• postavljanje ciljeva,
• planiranje ostvarenja ciljeva,
• organiziranje i transformiranje informacija,
• nadgledanje procesa učenja,
• ponavljanje i memoriranje sadržaja.

Osim strategija učenja, postoje i ponašajne strategije koje se odnose na samovrednovanje i samomotivaciju, odnosno aktivnosti pomoću kojih se direktno može utjecati na poboljšanje vlastitog procesa učenja.

Uz to, postoje i okolinske strategije samoreguliranog učenja koje se odnose na traženje pomoći i informacija iz okoline kada je u pitanju gradivo kojega je teško savladati.

Strategije učenja prvenstveno pomažu učeniku da analizira, organizira i transformira sadržaj kojega uči. Kako bi uspješno zapamtio sadržaj, učenik može koristiti različite metode pomoću kojih može olakšati taj proces, a to može pomoću mnemotehnika, parafraziranja, sažimanja, traženja analogija ili pomoću skica, mentalnih mapa i hijerarhije pojmova.

Sve te strategije igraju važnu ulogu u aktivnom učenju te postizanju samoregulacije tijekom učenja. Više o korisnim strategijama učenja možete pročitati ovdje, a o korištenju mnemotehnika za olakšavanje pamćenja ovdje.

Kako učenike poučavati samoreguliranom učenju?

Učenici trebaju poticaj da se više aktiviraju oko procesa učenja. Većina učenika s vremenom automatski krene učiti zbog ocjena s obzirom na to da su te brojke postale glavno mjerilo koje određuje mnoge budućnosti.

Nažalost, protiv sustava se teško borimo, ali u tom procesu možemo izvući ono najbolje što možemo, a to je poučiti naše učenike kao budućnost društva da na učenje gledaju pravim očima te da shvate njegovu svrhu.

Stoga bi bilo dobro poraditi na sljedećim koracima:

• poučite učenike analiziranju zadataka i postavljanju adekvatnih ciljeva – pokušajte razgovarati s učenicima o važnosti analize zadatka, jasno im objasnite što se od njih očekuje, provjeravajte jesu li razumjeli zadatke te im naglasite da je pravi cilj učenje, a ne ocjena,
• direktno potičite korištenje djelotvornih strategija učenja – poučite učenike efikasnijim strategijama učenja kroz praksu, naučite ih nove metode učenja te da znaju odabrati kako odabrati ispravnu strategiju učenja s obzirom na sadržaj i vrstu zadatka,
• potičite učenike da kontroliraju i nadgledaju svoje učenje – potičite učenike da stvore jasne kriterije za vrednovanje vlastitog učenja, pomognite im da sami procijene kvalitetu svoga rada te ih potaknite da razmišljaju o svom učenju i strategijama koje koriste,
• naučite učenike razgovoru sa samim sobom – učenik bi trebao znati da unutarnjim motivacijskim govorom može značajno utjecati na vlastiti uspjeh (npr. ako učenik može sebi reći „Možeš ti to naučiti za veću ocjenu!“, povećat će motivaciju i želju za radom),
• potičite otvoreno iznošenje mišljenja – otvorenim raspravama na satu učiteljica može vidjeti na koji način učenici razmišljaju te uočiti poteškoće koje imaju s učenjem kako bi im pomogla,
• potičite učenike na sudjelovanje i suradnju – učenici trebaju postati aktivni sudionici u učenju kako bi poboljšali strategije učenja i povećali motivaciju za učenje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Mogu se javiti i u 30-im, 40-im i 50-im godinama

Rani simptomi demencije: Osim gubitka pamćenja, ovo je 11 najranijih znakova

• Tomislav Stanić
• 3 min čitanja

• samoregulirano učenje
• učenje