Antraks, bedrenica ili u narodu poznata kao “crni prišt” zarazna je bolest životinja koju uzrokuje štapićasta bakterija Bacillus anthracis, a na čovjeka se prenosi najčešće kontaktom s oboljelim domaćim životinjama. Spore bakterije mogu preživjeti na tlu i u životinjskim produktima godinama.

Uglavnom obolijevaju ovce, koze, goveda, konji; rjeđe svinje, psi i mačke, a ptice još rjeđe. Najčešće se zaraze jer mogu pojesti spore koje postoje na tlu.

Urinom i fekalijama zaraženih životinja spore antraksa dospijevaju u tlo gdje mogu preživjeti tisućljećima, a mogu se naći u cijelom svijetu. Zaraza nastupa:

• ulaskom spora u organizam kroz povrijeđenu kožu,
• ubodom kukca (npr. obada),
• rjeđe udisanjem ili
• konzumiranjem mesa zaraženog sisavca.

Tako nastaju kožni oblik koji je najčešći, plućni antraks ili crijevni oblik.

Bedrenica kod ljudi

Od antraksa uglavnom obolijevaju ljudi koji su u direktnom kontaktu sa zaraženom životinjom ili rade u industrijskoj preradi stočnih proizvoda. Prema načinu infekcije, postoje tri vrste antraksa koji se može razviti u ljudi:

• kožni oblik – najčešći, prodorom spora kroz oštećenu kožu, koje se zatim množe i stvaraju tamnu pustulu – gnojni mjehurić s izraženim crnim centrom (otud naziv „crni prišt“);
• plućni antraks – udisanjem nekoliko tisuća spora;
• crijevni oblik – nakon konzumiranja zaraženog mesa koje nije dovoljno kuhano (kuhanje u kipućoj vodi dulje od deset minuta uništava spore).

Simptomi antraksa

Simptomi ovise o načinu infekcije čovjeka.

Inkubacija može trajati od jednog do pet dana. Razvija se otvoreni čir iz kojeg izlazi sukrvica, a kasnije oblikuje crna krasta.

Navedeno prate:

• povećani limfni čvorovi,
• malaksalost,
• bolovi u mišićima,
• glavobolja,
• vrućica,
• povraćanje.

Kod plućnog antraksa početni simptomi nalikuju gripi, ali nakon nekoliko dana nastupaju problemi s disanjem, izljev u plućima, a vrlo brzo šok i gubitak svijesti.

Plućni oblik je najsmrtonosniji oblik antraksa. Crijevni oblik antraksa obično počinje mučninom i povraćanjem, zatim se javljaju jaki bolovi u trbuhu, proljev s tragovima krvi te šok. Neliječeni crijevni oblik također može završiti smrću.

Dijagnoza antraksa

Za anamnezu su važni podaci o zanimanju bolesnika i izloženosti sporama antraksa.

Potrebno je klinički pregledati promjene na koži, pleuralni izljev, cerebrospinalnu tekućinu (likvor) ili stolicu, a navedeno se provodi uzimanjem materijala za kulture i bojenje po Gramu.

Kod sumnje na plućni oblik potrebno je napraviti RTG prsišta ili CT pluća.

U slučaju nadražaja moždanih ovojnica ili promjene mentalnog stanja nužna je lumbalna punkcija (medicinski postupak u kojem se uzima cerebrospinalna tekućina kao uzorak za daljnju dijagnostiku).

Liječenje antraksa

Ljudi su otporniji na bedrenicu od životinja. Važno je pravovremeno postavljanje točne dijagnoze laboratorijskim pretragama i započinjanje liječenja koje se provodi antibioticima (penicilin, streptomicin, tetraciklini, fluorirani kinoloni i eritromicin), a traje obično od 7 do 14 tjedna.

Uspješnost liječenja/smrtnost kod antraksa

Liječenje može dovesti do potpunog ozdravljenja, a neliječeni slučajevi i plućni oblik antraksa završavaju smrću u 100 % slučajeva. Kod kožnog je oblika smrtnost 10 – 20%, a kod probavnog oblika antraksa 50%.

Antibiotici se nikako ne smiju samoinicijativno uzimati zbog straha od oboljenja. Od 2010. do 2014. godine u Republici Hrvatskoj je zabilježen samo jedan slučaj humanog antraksa.

Prevencija od infekcije antraksom

Otkrićem životinjskog cjepiva uglavnom se riješio problem obolijevanja domaćih životinja od antraksa.

Mogu se cijepiti i ljudi koji su izloženi visokom riziku, tj. industrijski radnici, veterinari, laboratorijski tehničari i vojnici koji rade u područjima u kojima bi antraks mogao biti upotrijebljen kao bio-oružje). Antraks u ljudi vrlo je rijetka bolest.

Nakon cijepljenja mogu se javiti lokalne reakcije. Ako ste putovali ili planirate putovati u zemlje u kojima je antraks još uvijek raširena bolest (neke zemlje Afrike), potrebno je kontaktirati epidemiološku službu.

Zanimljivosti

Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća u afričkoj državi Zimbabve trajala je prava epidemija antraksa. Broj oboljelih dosegao je do 10 000. Uglavnom se radilo o kožnom obliku bolesti.

U znanstvenim se krugovima antraks smatra i idealnim bio-oružjem jer nije dokazan prijenos s čovjeka na čovjeka, već zaraza nastupa samo nakon izloženosti sporama.

Poznata je epidemija plućnog antraksa u SSSR-u 1979. godine sa 77 oboljelih i 66 umrlih osoba zbog slučajnog otpuštanja endospora iz tvornice biološkog oružja.

Također, godine 2001. je u SAD-u izvedeno više bioterorističkih napada endosporama bakterije uzročnika.

• antraks
• bakterije
• bedrenica
• crijevni antraks
• crni prišt
• kožni oblik antraksa
• plućni antraks