Hipotalamus – funkcija i bolesti endokrinog sustava

hipotalamus
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail

Hipotalamus je dio središnjeg živčanog sustava koji je zadužen za kontrolu i funkciju endokrinog sustava čovjeka. Saznajte više o funkcijama i poremećajima hipotalamusa.

Hipotalamus (hypothalamus) – funkcija

Hipotalamus je mala moždana struktura koja zauzima jedva 1% ukupnog volumena mozga. Unatoč tome, taj mali dio međumozga izravno nadzire niz životno važnih funkcija poput:

  • temperature tijela,
  • srčanog tlaka,
  • otkucaja srca,
  • osmolalnosti plazme,
  • apetita (regulira tjelesnu težinu),
  • pijenja tekućine,
  • rasta,
  • spavanja,
  • upravlja aktivnošću autonomnog živčanog sustava,
  • preko hipofize upravlja endokrinim sustavom,
  • ima važnu ulogu u emocijama i motivaciji.

Hipotalamus je važna struktura koja omogućuje održavanje homeostaze organizma. I drugi dijelovi mozga sudjeluju u održavanju homeostaze, ali uglavnom neizravno – djelujući na hipotalamus. Homeostaza označava održavanje nekog biološkog sustava i njegove unutarnje sredine u okviru fizioloških granica.

Hipotalamus se nalazi ispod treće moždane komore. Lijevi i desni hipotalamus su spojeni i povezani s posebnim drškom hipofize (infundibulum).

mozak

Endokrini sustav

Endokrini sustav čovjeka sastoji se od nekoliko dijelova:

  • hipotalamus,
  • hipofiza,
  • endokrine žlijezde : štitnjača, doštitne žlijezde, nadbubrežna žlijezda, endokrine stanice jajnika i testisa, endokrine stanice gušterače (Langerhansovi otočići).

Slijed informacija ide upravo u tom smjeru: hipotalamus -> hipofiza -> endokrine žlijezde.

Hipotalamus preko hipofize kontrolira lučenje svih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem (endokrine žlijezde). On spaja endokrini i središnji živčani sustav.

Hormonalni poremećaj može se dogoditi na bilo kojem dijelu endokrinog sustava.

Hipotalamus i temperatura

Tjelesna temperatura dubokih tkiva održava se u rasponu +/- 6°C, dok se temperature kože mijenja ovisno o okolini.

Temperatura mjerena u ustima iznosi 36,5-37 °C dok je rektalna temperatura viša za 0,5°C.

Veličina stvaranja topline ovisi o intenzitetu metabolizma, a na njega utječu:

  • bazalni metabolizam,
  • aktivnost mišića,
  • hormonima: tiroksinu (hormon štitnjače, T4), adrenalinu, noradrenalinu,
  • vegetativnom živčanom sustavu – simpatikus,
  • aktivnosti probavnog sustava.

Glavnu ulogu u regulaciji tjelesne temperature ima hipotalamus i njegov centar za nadzor tjelesne temperature. Živci osjetljivi na toplinu zagrijavanjem uzrokuju stvaranje obilatog znoja po tijelu. Hlađenjem se zaustavljaju svi mehanizmi gubljenja topline.

Na periferiji (u koži i potkožnom tkivu) je puno više receptora za registraciju hladnoće, svi oni živčanim stanicama nose informacije do hipotalamusa. 

Hipotalamus živcima prima podražaje iz periferije i dubokih tkiva te ih procesuira i ovisno o tome nalaze li se vrijednosti temperature u optimalnom rasponu ili je tijelo pothlađeno ili pregrijano naređuje periferiji treba li ili ne uključiti mehanizme za snižavanje ili podizanje tjelesne temperature.

toplomjer

Kada je povišena temperatura tijela djeluju mehanizmi sniženja tjelesne temperature:

  • vazodilatacija krvnih žila (širenje) – blokiranjem djelovanja simpatikusa,
  • znojenje – iznad 37°C se naglo povećava,
  • smanjenje stvaranja topline – smanjeno drhtanje i kemijska proizvodnja temperature.

Pirogene tvari (npr. lipopolisaharidi iz bakterija) mogu pomaknuti točku podešenja tjelesne temperature i dovesti do vrućice. Također, neki glasnici upale djeluju na hipotalamus te uzrokuju povišenje tjelesne temperature.

Kada je snižena temperatura tijela djeluju mehanizmi povišenja tjelesne temperature:

  • vazokonstrikcija krvnih žila (sužavanje) – aktivacijom simpatikusa,
  • ubrzan metabolizam povećava stvaranje topline (simpatikus, tiroksin),
  • piloerekcija – ima ulogu jedino u životinja (nakostriješenost dlake).

Hipotalamus i hipofiza – građa i povezanost

Sredinom dvadesetog stoljeća opisan je poseban pojam  neurosekrecije. Neurosekrecijski neuron je živčana stanica koja ima posebno svojstvo stvaranja posebnog neuropeptida kojeg izlučuje u krvotok. Neuropeptid djeluje kao hormon.

Hipotalamus stvara neuropeptide koji putuju duž živčane stanice i kroz držak hipofize (infundibulum) se izlučuju u krvne žile hipofize.

neuron

U poprečnom presjeku hipotalamus možemo podijeliti na 3 dijela:

  • Prednji dio hipotalamusa – sadrži 4 važne jezgre: 2 magnocelularne jezgre koje stvaraju hormone oksitocin i vazopresin, suprahijazmatska jezgra i prednja jezgra. Prednji dio hipotalamusa spojen je sa stražnjim režnjem hipofize (neurohipofizom).
  • Srednji dio hipotalamusa – sadrži većinu parvocelularnih jezgara. Srednji dio hipotalamusa spojen je s prednjim režnjem hipofize (adenohipofizom).
  • Stražnji dio hipotalamusa – sadrži mamilarni sklop i stražnju jezgru hipotalamusa.

Hipofiza (pituitarna žlijezda) je glavna endokrina žlijezda koja na poticaj hipotalamusa upravlja radom svih ostalih endokrinih žlijezda. Hipofiza je mala žlijezda u mozgu koja se nalazi u udubljenju koje se naziva tursko sedlo.

Hipofiza je građena od dva režnja:

  • adenohipofiza (prednji režanj),
  • neurohipofiza (stražnji režanj).

Prednji dio hipotalamusa -> neurohipofiza

Prednji dio hipotalamusa je spojen sa stražnjim dijelom hipofize (neurohipofizom).

Dva peptidna hormona koje stvara hipotalamus su: oksitocin i vazopresin.

Vazopresin – antidiuretski hormon ADH

Ciljni organ djelovanja vazopresina je bubreg. Vazopresin čini bubreg propusnijim za vodu i tako smanjuje volumen izlučene mokraće i čuva se voda u organizmu. Drugi naziv za vazopresin je ADH, antidiuretski hormon. (Diureza označava mokrenje).

Osim djelovanja na bubreg, vazopresin uzrokuje vazokonstrikciju (suženje) perifernih krvnih žila.

Oksitocin

Ciljni organ djelovanja oksitocina su mišići maternice i mioepitelne stanice mliječne žlijezde (dojki).

Oksitocin pospješuje kontrakciju mišića maternice i tako pomaže pri porođaju. Djelovanje na mliječnu žlijezdu vidi se pri dojenju kada pospješuje izbacivanje mlijeka dok dojenče siše.

Oksitocin i vazopresin

Srednji dio hipotalamusa -> adenohipofiza

Srednji dio hipotalamusa je spojen s prednjim dijelom hipofize (adenohipofizom).

Srednji dio hipotalamusa stvara neuropeptide koji potiču lučenje hormona prednjeg dijela hipofize (adenohipofize) te ih zato nazivamo hormonima oslobađanja, eng. releasing hormons (RH).

Osim peptida koji potiču lučenje hormona hipofize, hipotalamus stvara i peptide koji sprječavaju lučenje hormona prednjeg dijela hipofize te njih nazivamo činiteljima inhibicije, engl. inhibiting factors.

Hipotalamus – hormoni

Razlikujemo nekoliko hormona hipotalamusa:

  • GHRH – hormon koji oslobađa hormon rasta,
  • Somatostatin – hormon koji inhibira (sprječava) lučenje hormona rasta,
  • GnRH – hormon koji oslobađa gonadotropine (FSH i LH),
  • TRH – hormon koji oslobađa tireotropni hormon (TSH),
  • CRH – hormon koji oslobađa adrenokortikotropni hormon (ACTH),
  • Dopamin – inhibira (sprječava) lučenje prolaktina.

Hormoni hipotalamusa luče se krvne žile prednjeg dijela hipofize (adenohipofize). Hipofiza na odgovor hipotalamusa luči svoje hormone.

Većina hormona hipotalamusa ne luče se neprekidno već periodički. To nazivamo cirkadijani ritam lučenja hormona.

Adenohipofiza – hormoni

Adenohipofiza je prednji režanj hipofize i građena je od različitih stanica koje djeluju na podražaj hipotalamusa:

  • Somatotropne stanice luče hormon rasta koji potiče rast tkiva. Na njih djeluje GHRH iz hipotalamusa.
  • Laktotropne stanice luče hormon prolaktin koji potiče izlučivanje mlijeka iz mliječnih žlijezdi pri dojenju.
  • Kortikotropne stanice luče adrenokortikotropni hormon (ACTH) koji stimulira koru nadbubrežne žlijezde na lučenje hormona nadbubrežne žlijezde (kortizol  – hormon stresa i spolni hormoni, androgeni i estrogeni). Na njih djeluje CRH iz hipotalamusa.
  • Gonadotropne stanice luče hormone gonadotropine (folikul stimulirajući hormon FSH i  luteinizacijski hormon LH) koji stimuliraju spolne žlijezde na izlučivanje spolnih hormona (estrogena, progesterona i testosterona). Na njih djeluje LHRH i GnRH iz hipotalamusa.
  • Tireotropne stanice luče tireotropni hormon (TSH) koji stimulira štitnjaču na lučenje hormona štitnjače (trijodtironina T3 i tiroksina T4). Na njih djeluje TRH iz hipotalamusa.

Kao što vidite, hipotalamus, hipofiza i endokrine žlijezde tvore jedan kompleksni krug endokrinog sustava, sve u smislu regulacije hormona na optimalnoj razini.

hipofiza

Hipotalamus – bolesti

Bolesti hipotalamusa dovode do pojačanja ili smanjenja lučenja hormona što može imati utjecaj na rad svih endokrinih žlijezda.

Uzroci bolesti hipotalamusa su:

  • tumori hipotalamusa,
  • upalni procesi,
  • kronične granulomatozne bolesti,
  • aneurizme mozga,
  • frakture baze lubanje,
  • degenerativne bolesti središnjeg živčanog sustava,
  • oštećenja izazvana zračenjem i drugim toksinima,
  • oštećenje izazvano operacijama mozga.

Simptomi bolesti hipotalamusa posljedica su ili smanjenog ili pretjeranog stvaranja hormona hipofize što dalje utječe na funkciju drugih endokrinih žlijezda.

Hipopituitarizam

Hipopituitarizam je stanje smanjene ili potpuno izostale sekrecije hormona hipofize. Uzrok hipopituitarizma može biti bolest hipotalamusa (sekundarni hipopituitarizam) ili bolest hipofize (primarni hipopituitarizam).

Akutna bolest se razvija kao posljedica naglih poremećaja hipotalamusa poput upale, krvarenja ili traume, a kronični hipopituitarizam se razvija kao posljedica sporonapredujućih procesa poput rasta tumora. 

Hipopituitarizam – simptomi

Simptome hipopituitarizma možemo podijeliti na one uzrokovane osnovnom bolesti i one uzrokovanje manjkom hormona.

Simptomi osnovne bolesti (tumora, traume, krvarenja…) su:

  • povraćanje,
  • glavobolja,
  • problemi s vidom,
  • neurološki simptomi,
  • simptomi infekcije mozga (encefalitis).

Manjak pojedinog hormona hipofize uzrokuje specifične simptome.

Manjak gonadotropina (FSH i LH) uzrokuje sljedeće simptome:

  • kod djece zakašnjeli pubertet (ili izostavljen ako se stanje ne liječi),
  • kod muškaraca gubitak libida, impotencija, neplodnost, atrofija testisa, smanjenje dlakavosti,
  • kod žena se javlja atrofija dojki, rodnice, nedostatak menstruacije (amenoreja), neplodnost, gubitak lipida.

Manjak hormona rasta uzrokuje:

  • kod odraslih prolazne hipoglikemije (manjak šećera u krvi) i gubitak mišićne snage,
  • kod djece usporen rast.

Manjak tireotropina (TSH) uzrokuje sekundarnu hipotireozuusporen rad štitnjače:

  • usporenost,
  • bezvoljnost,
  • pospanost,
  • stalni osjećaj hladnoće,
  • povećanje tjelesne težine,
  • opstipacija (zatvor),
  • suha i tanka koža,
  • promuklost,
  • poremećaji menstrualnog ciklusa,
  • edemi (oticanje), najčešće lica u području ispod očiju.

Manjak adrenokortikotropina (ACTH) uzrokuje sljedeće simptome:

  • umor,
  • gubitak apetita i tjelesne težine,
  • slabost mišića,
  • mučnina i povraćanje,
  • nizak krvni tlak,
  • vrtoglavica,
  • povremene hipoglikemije (manjak šećera u krvi),
  • depresija.
Hipopituitarizam – liječenje

Osnovni cilj liječenja je ukloniti uzrok bolesti, a potom se liječi manjak hormona. Danas su prisutni sintetski hormoni u tabletama koji bolesnicima s hipopituitarizmom omogućuju normalno funkcioniranje.

Najprije se daje hidrokortizon (zamjena kortizola), zatim levotiroksin (zamjena hormona štitnjače), testosteron kod muškaraca te estrogen i progesteron kod žena. Hormon rasta daje se samo djeci.

Kod stresnih situacija (infekcija, kirurški zahvati, povišena razina emocionalnog stresa) treba povisiti dozu hidrokortizona.

Ljuta žena

Akromegalija

Akromegalija je stanje koje nastaje uslijed povećanog lučenja hormona rasta u odrasloj životnoj dobi, a karakterizirana je povećanim okrajinama (šake, stopala, uši).

Gigantizam je stanje koje nastaje zbog povećanog lučenja hormona rasta u dječjoj dobi.

Uzrok akromegalije najčešće je tumor somatotropnih stanica hipofize, ali može biti i tumor hipotalamusa.

Akromegalija – simptomi

Promjene u sklopu akromegalije su karakteristične:

  • promjene izgleda lica (širi razmak zubi),
  • dublji glas,
  • hrkanje,
  • masna koža,
  • artropatije,
  • pojava sindroma karpalnog kanala,
  • povećanje šaka i stopala (bolesnici trebaju veći broj cipela i rukavica),
  • uvećan jezik,
  • povišen krvni tlak,
  • povećana štitnjača.
Akromegalija – liječenje

Liječenje akromegalije je kirurški i medikamentozno.

Operacijom mozga nastoji se izvaditi primarni tumor. Često je potrebna adjuvantna radioterapija.

Od lijekova primjenjuje se agonisti dopamina (bromokriptin) te analozi somatostatina (oktreotid).

Pročitajte više: Akromegalija – uzroci i liječenje

Hiperprolaktinemija  – sindrom galaktoreja-amenoreja

Hiperprolaktinemija ili sindrom galaktoreja-amenoreja označava stanje povišene razine hormona prolaktina bez prisutnosti trudnoće i laktacije (dojenja).

Uzroci hiperprolaktinemije:

  • tumor laktotropnih stanica hipofize – prolaktinom,
  • lijekovi (agonisti dopamina, oralni kontraceptivi, opijati, cimetidin),
  • lezije hipotalamusa (tumori, vaskularne bolesti, infektivne bolesti, zračenje),
  • druge bolesti (ciroza jetre, stres, primarna hipotireoza, kronično bubrežno zatajenje).
Hiperprolaktinemija – simptomi

Povišen prolaktin uzrokuje sljedeće simptome:

  • galaktoreja (istjecanje mlijeka iz mliječnih žlijezda – dojki),
  • poremećaji menstrualnog ciklusa (amenoreja, oligomenoreja – nedostatak ili rjeđe mjesečnice),
  • neplodnost,
  • u muškaraca se javlja impotencija i neplodnost.
Hiperprolaktinemija –  liječenje

Liječenje hiperprolaktinemije ovisi o uzroku bolesti. Daju se agonisti dopamina (bromokriptin).

Kod prolaktinoma prvi izbor liječenja je bromokriptin, zatim kirurška resekcija tumora, a zadnja opcija je radioterapija hipofize.

Cushingova bolest

Cushingova bolest označava obostrano povećanje kore nadbubrežne žlijezde koje izlučuju više hormona u krv.

Postoje dvije teorije o nastanku Cushingove bolesti: Hipofizna teorija govori da uzrok leži u hipofizi koja proizvodi više ACTH. Hipotalamička teza govori da je uzrok Cushingove bolesti pojačana produkcija CRH iz hipotalamusa koji posljedično uzrokuje pojačanu proizvodnju ACTH.

Cushingova bolest – simptomi

Simptomi Cushingove bolesti se razvijaju postupno, nekada i godinama. Razlikujemo nespecifične i specifične simptome Cushingove bolesti.

Nespecifični simptomi Cushingove bolesti su:

  • centralni tip debljine,
  • arterijska hipertenzija,
  • psihološki poremećaji,
  • osteoporoza,
  • akne,
  • poremećaji menstrualnog ciklusa,
  • intolerancija glukoze,
  • hiperpigmentacija.

Specifični simptomi Cushingove bolesti su:

  • mjesečevo lice – karakteristično odlaganje masnog tkiva u licu,
  • bivolja grba – karakteristično odlaganje masnog tkiva između lopatica,
  • gubitak mišićne maze,
  • pojačana dlakavost – hirzuitizam,
  • ljubičaste strije,
  • tanka i suha koža.

Cushingova bolest

Cushingova bolest – liječenje

Liječenje Cushingove bolesti može biti kirurški, radioterapijom (rijetko zbog čestih nuspojava) ili lijekovima. Prvi izbor je kirurško uklanjanje tumora hipofize.

Medikamentno liječenje služi kao priprema za operacijski zahvat ili kao nastavak kirurškog liječenja. Najčešće se daje ciproheptadin.

Nakon uspješnog kirurškog otklanjanja tumora, kroz nekoliko tjedana se povlače simptomi bolesti te uslijedi potpuno endokrinološko izlječenje.

Centralni diabetes insipidus

Diabetes insipiduse je bolest koja nastaje kao posljedica smanjenog lučenja vazopresina, antidiuretskog hormona (ADH) što se očituje gubitkom velike količine mokraće te jakom žeđi.

Centralni diabetes insipidus je karakteriziran smanjenim stvaranjem ili lučenjem ADH, a može se javiti kao stečeni ili nasljedni poremećaj. Uzroci stečenog centralnog diabetes insipidusa su operativni zahvati, upale, tumori, vaskularne bolesti i slično. Ponekad se bolest javlja i bez jasnog uzroka pa govorimo o idiopatskom obliku.

Osim centralnog diabetesa insipidusa razlikujemo i renalni gdje je uzrok poremećaj samog bubrega.

Diabetes insipidus – simptomi

Simptomi diabetes insipidusa mogu nastati postupno ili naglo, ovisno o uzroku bolesti. 

Glavne karakteristike bolesti su:

  • poliurija – pojačano mokrenje, nekad i do 20 litara mokraće dnevno,
  • polidipsija – pojačan osjećaj žeđi,
  • znaci dehidracije : bljedoća, suh i obložen jezik, suha koža i sluznice.
Centralni diabetes insipidus – liječenje

U liječenju centralnog diabetes insipidusa primjenjuje se desmopresin, analog antidiuretskog hormona (ADH) koji se može davati peroralno, supkutano ili intranazalno.

toalet

Hipotalamus – dijagnoza

Raznolikost simptoma koji su uzrokovani hormonalnim disbalansom svakako je izazov u postavljanju dijagnoze bolesti.

Iscrpan razgovor s bolesnikom o njegovim simptomima (čak i onim koje Vi možda smatrate nebitnim) i kvalitetan klinički pregled preduvjet su za usmjerenje dijagnostičkih pretraga prema određenom dijelu endokrinog sustava. Nije racionalno svakog bolesnika testirati na sve.

Danas je moguće laboratorijskim pretragama izmjeriti i tako male koncentracije tvari u krvi kao što su koncentracije vrijednosti hormona hipotalamusa, hormona hipofize i hormona ostalih endokrinih žlijezda.

laboratorij

Vrijednosti pojedinih hormona izuzetno su bitne da se otkrije u kojem dijelu ovog endokrinog kruga se nalazi problem. Je li to bolest hipotalamusa, hipofize ili drugih endokrinih žlijezdi ?

Točan uzrok bolesti važan zbog toga što se različito liječe poremećaji različitog dijela endokrinog sustava koji stvaraju iste simptome.

Slikovne metode – CT i MR mozga su bitne zbog prikaza strukture mozga i mogućih tvorbi.

Bolesti endokrinološkog sustava liječe liječnici specijalisti endokrinologije. Liječenje poremećaja endokrinog sustava ovisi o uzroku i mjestu nastanka bolesti.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:  

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Ocjena članka:

0 / 5   0
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail
Pojmovi uz članak: hipotalamus bolest, hipotalamus i funkcija, u kojem djelu mozga se nalazi centar za rad bubrega,