Pijelonefritis je naziv za infekciju koja se razvija na bubrezima (u gornjem dijelu urinarnog trakta). Bakterijska je infekcija jednog ili oba bubrega. 

Bubrezi filtriraju otpadne proizvode, vodu i soli iz krvi te tako stvaraju urin koji prolazi kroz oba bubrega i uretere (mokraćovode) te dolazi u mokraćni mjehur.

Pijelonefritis većinom započinje na otvorima uretre te infekcija putuje preko mokraćovoda sve do bubrega.

Do infekcije dolazi u donjem dijelu mokraćnog sustava, no i u gornjem (bubrezi) kada se naziva pijelonefritis.

Otprilike polovica žena koje imaju cistitis, pate i od pijelonefritisa premda toga nisu svjesne.

U gotovo 90% svih slučajeva pijelonefritisa, glavni uzrok je bakterija Escherichia coli.

Pijelonefritis zahtijeva hitnu liječničku intervenciju. Ako se ne liječi ispravno može oštetiti funkciju bubrega, a bakterije se mogu proširiti u krvotok te prouzročiti infekcije koje su po život opasne.

Liječenje pijelonefritisa uključuje upotrebu antibiotika, a nerijetko zahtjeva i hospitalizaciju.

Uzroci pijelonefritisa

Pijelonefritis se obično događa ulaskom bakterije u mokraćni sustav koja putem mokraćovoda odlazi u bubreg i razmnožava se.

Pijelonefritis najčešće izaziva Escherichia coli. Staphylococcus saprophyticus je drugi najčešći uzročnik u žena.

Promjene u količini ili vrsti kiseline, koja se nalazi u spolnom i mokraćnom sustavu, glavni su faktori koji doprinose smanjenju otpornosti na infekciju.

Kod zdravih žena u plodnoj životnoj dobi vagina je većinom kolonizirana laktobacilima te drugim mikroorganizmima koji održavaju kiselost rodnice. Broj laktobacila se znatno smanjuje u menopauzi, pH se povisuje, a opasnost od infekcija raste.

Žene, čiji je mokraćovod kraći i bliži analnom otvoru, imaju četiri puta više zastupljenu infekciju bubrega od muškaraca.

Također, najčešće je posljedica infekcije urinarnog trakta (cistitisa).

Ako se pijelonefritis ne liječi na vrijeme, može prouzrokovati nepopravljiva oštećenja bubrega. Kronični pijelonefritis je trajna upala bubrega koje može ostaviti trajni ožiljak na bubrezima te ih trajno oštetiti, što se najčešće manifestira kod osoba koje imaju predispozicije za povratak akutnog pijelonefritisa.

Infekcija se može proširiti krvotokom, a tada može nastati sepsa koja je opasna po život.

Razlikujemo 3 vrste pijelonefritisa:

• akutni pijelonefritis (nagla upala bubrega),
• kronični pijelonefritis (dugotrajna upala bubrega),
• refluksna nefropatija (nastajanje ožiljaka na bubrezima).

Simptomi infekcije bubrega

Simptomi pijelonefritisa se većinom pojavljuju naglo te se manifestiraju drhtavicom, vrućicom te bolovima u tijelu ili određenom dijelu tijela. U djece je pijelonefritis slabije izražen ili ga je jednostavno teže uočiti. 

Simptomi pijelonefritisa mogu biti:

• bolovi u lumbalnom dijelu leđa,
• jaka bol u abdomenu,
• povišena tjelesna temperatura (iznad 38°C),
• zimica s drhtavicom, 
• topla koža, 
• prekomjerno znojenje,
• mučnina i povraćanje,
• hematurija,
• zamućenost urina, 
• peckanje i bol pri mokrenju,
• neugodan ili jak miris urina,
• učestalo mokrenje,
• malaksalost,
• promjene svijesti (konfuzije) – kod starijih osoba promjene svijesti su često jedini znakovi moguće infekcije urinarnog trakta.

Pijelonefritis može rezultirati bubrežnom insuficijencijom. Akutni pijelonefritis kod beba može se manifestirati kao upala na jednom ili oba bubrega. Pijelonefritis kod beba nije lako uočiti prvenstveno zbog toga što bebe ne mogu reći da ih boli.

Međutim, možete obratiti pozornost na ponašanje djeteta. Ako dijete ima infekciju, može biti razdražljivo i može više plakati nego inače. Ako sumnjate da vaše dijete ima pijelonefritis, posjetite liječnika što prije.

Pijelonefritis u trudnoći pojavljuje kao posljedica neliječene urinarne infekcije. Karakteriziran je simptomima kao što su: hitna potreba za mokrenjem, bolno mokrenje, hematurija, vrućica, bol, mučnina i povraćanje.

Pijelonefritis u trudnoći može izazvati brojne komplikacije kako kod majke, tako i kod djeteta. Komplikacije do kojih može doći su: 

• spontani pobačaj, 
• prijevremeni porođaj, 
• mala porođajna težina, 
• fetalna smrt.

Bolovi u predjelu bubrega

Bolovi u predjelu bubrega mogu biti uzrokovani stanjima kao što su: 

• infekcija mokraćnog sustava, 
• krvni ugrušci u bubrežnim žilama, 
• policistični bubrezi,
• infekcija bubrega, 
• tumor bubrega ili neki drugi tumor koji pritišće okolno područje, 
• hidronefroza, 
• krvarenje u bubregu, 
• ateroskleroza.

Pijelonefritis – dijagnoza

Ako postoji sumnja na pijelonefritis, liječnik će vas temeljito pregledati – utvrditi osjetljivost na palpaciju (pritisak) u predjelu bubrega.

Analizom urina se utvrđuje prisutnost leukocita ili eritrocita.

Neke od mogućih pretraga koje liječnik može zahtijevati su:

• antibiogram (srednji mlaz) potvrđivanje infekcije gram-negativnim bakterijama,
• CT abdomena – potencijalno povećanje bubrega, 
• biopsija bubrega, 
• ultrazvuk bubrega, 
• cistouretrogram (RTG pretraga kojom se prikazuje oblik i veličina mokraćnog mjehura).

Daljnje dijagnostičko postupanje ovisi o rezultatima navedenih pretraga. 

Pijelonefritis – liječenje

Cilj liječenja je suzbijanje infekcije i smanjenje simptoma.

Početna terapija se obično sastoji od uzimanja urinokulture da bi se utvrdio uzročnik i dobila se odgovarajuća terapija. Dobivanje nalaza obično traje nekoliko dana pa liječnici najčešće zahtijevaju hospitalizaciju.

U početku se za suzbijanje infekcije koristi široki spektar antibiotika, a akutni slučajevi pijelonefritisa zahtijevaju dugotrajnu terapiju antibioticima.

Najbolji antibiotik za upalu bubrega je amoksicilin, no koriste se i sljedeći:

• nitrofurantoin,
• cefalosporini,
• sulfizoksazol/trimetoprim.

Liječenje antibioticima traje od 2 do 6 tjedana, nakon manifestacije simptoma i postavljanja dijagnoze.

Infekciju je kod muškaraca znatno teže iskorijeniti, stoga liječenje traje duže. 

Starije osobe, djeca i imunokompromitirani pacijenti najčešće se hospitaliziraju zbog postojanja povećanog rizika od sepse te radi učestalog praćenja mogućeg razvoja komplikacija.

Dužina hospitalizacije ovisi o stanju osobe.

U nekim slučajevima može biti potrebno operativno liječenje.

Pijelonefritis je moguće spriječiti preventivnim mjerama, odgovornim pristupom prema zdravlju te promjenom načina života.

Redovito, ali ne pretjerano održavanje genitalne higijene jedan je od preduvjeta zdravlja urinarnog trakta.

Barem dva puta godišnje zatražite svojeg liječnika uputnicu za urinokulturu. Neke infekcije mogu biti izuzetno blage, ali postepeno mogu dovesti do ozbiljnijih oštećenja. Ovo pravilo posebno vrijedi ako ste jedna od osoba koje često vode borbu s urinarnim infekcijama.

Pravilno brisanje nakon nužde također može spriječiti nastanak infekcije. 

Zaštićeni spolni odnos, ali i mokrenje odmah nakon spolnog odnosa može spriječiti zadržavanje bakterija u spolovilu koje su tamo slučajno dospjele tijekom spolnog odnosa.

Redovito mokrenje onog trenutka kada postoji potreba za mokrenjem sprječava nakupljanje i zadržavanje štetnih bakterija na stijenkama mjehura.

Povećani unos tekućine također može pomoći u vidu povećane potrebe za mokrenjem, a samim time i izbacivanjem bakterija.

Izbjegavajte tekućine kao što su alkohol, sok od limuna i kofein jer ovi napitci dovode do dodatne iritacije mjehura.

Preventivne mjere uz koje se možete zaštiti od pijelonefritisa:

• žene nakon spolnog odnosa trebaju temeljito oprati genitalne i urinarne zone sapunom koji je predviđen za intimnu higijenu, 
• nošenje pamučnog rublja preporučljivo je i ženama i muškarcima jer sintetički materijali potiču znojenje, 
• žene bi trebale izbjegavati kupanje u kadi, uljne kupke, intimne sprejeve i sl., 
• korištenje tampona za vrijeme menstruacije nije preporučljivo.

Upala bubrega – prirodni lijek

U liječenju upala bubrega, kao i svih drugih upala mokraćnog sustava, uspješnim se pokazao uvin čaj te sok od brusnice.

Ove pripravke nemojte koristiti u isto vrijeme.

• bubrezi
• escherichia coli
• infekcija mokraćnog sustava
• infekcije bubrega
• pijelonefritis
• ulje divljeg origana