Bipolarni poremećaj – vrste, simptomi, liječenje

3 komentara
8 min čitanja

Marija Šimunić

mag. psych.

Bipolarni poremećaj je poremećaj raspoloženja, odnosno duševni poremećaj popraćen psihopatološkim promjenama raspoloženja, ali i promjenama u psihičkim i fizičkim funkcijama.

Prije su ga nazivali manično-depresivna psihoza, a očituje se u izmjenama maničnih i depresivnih epizoda kod većine ljudi. Takve promjene obično traju nekoliko tjedana ili mjeseci i nisu iste kao one promjene raspoloženja koje doživljava većina populacije.

Što je raspoloženje?

Raspoloženje je unutarnje emocionalno stanje osobe. Ono je dugotrajnije (za razliku od afekta) i često je predvidljivo stanje koje zdrava osoba može kontrolirati. Međutim, bipolarni poremećaj ima iznenadne promjene raspoloženja koje osoba ne može kontrolirati, a kreću od manije do depresije.

Prema kriterijima DSM-5 („Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition“), bipolarni i srodni poremećaji su odvojeni od depresivnih poremećaja i stavljeni između poglavlja o spektru shizofrenije i drugih psihotičnih i depresivnih poremećaja. To mjesto upućuje na poveznicu između ove dvije dijagnostičke skupine u pogledu simptoma, dijagnoze i genetske podloge nastanka bipolarnog poremećaja.

Uzroci bipolarnog poremećaja

Još uvijek nema točnih i preciznih informacija o uzrocima ovog poremećaja. Ono što se u psihijatriji može potvrditi je to da je genetska podloga jako važna jer su istraživanja pokazala da je bipolarni poremećaj često nasljedan, javlja se obiteljski, odnosno u mogućoj ste opasnosti ako je netko u vašem bliskom srodstvu imao ovaj poremećaj. Zbog toga se smatra da je u osnovi svega biološki uzrok.

Vrste bipolarnog poremećaja

Prema podjeli u DSM-5, bipolarni poremećaj ima nekoliko skupina:

bipolarni I poremećaj,
bipolarni II poremećaj,
ciklotimični poremećaj,
bipolarni i srodni poremećaj uzrokovan psihoaktivnom tvari/lijekom,
bipolarni i srodni poremećaj zbog drugog zdravstvenog stanja,
drugi specificirani bipolarni i srodni poremećaj te
nespecificirani bipolarni i srodni poremećaj.

Najpoznatiji su bipolarni I i bipolarni II poremećaj te ciklotimični poremećaj.

Bipolarni I poremećaj

Kod bipolarnog I poremećaja, mora biti prisutna najmanje jedna manična epizoda. Osnovno obilježje manične epizode je povišeno, ekspanzivno ili razdražljivo raspoloženje koje traje najmanje tjedan dana, veći dio dana i skoro svaki dan. Raspoloženje se često opisuje kao euforično, entuzijastično i neuobičajeno dobro.

Simptomi bipolarnog I poremećaja

Još neki simptomi ovog tipa poremećaja su:

napuhano samopoštovanje koje varira od nekritične samouvjerenosti do izrazite grandioznosti,
smanjena potreba za spavanjem (osoba može spavati malo ili ništa, budi se nekoliko sati ranije nego inače i osjeća se odmorno i puna energije) – nagovješćuje početak manične epizode,
govor može biti brz, glasan, prekinut – osobe mogu govoriti bez prestanka, na nametljiv način i neprimjereno,
mišljenje može biti ubrzano, do stupnja da je brže nego što se može izgovoriti – prisutan bijeg ideja i prebacivanje s teme na temu,
pretjerano planiranje i sudjelovanje u mnogobrojnim aktivnostima,
pojačanje seksualnog nagona i ponašanja,
rastresenost (pažnja se lako prebacuje na nevažne ili sporedne podražaje),
nepromišljeno uključivanje u ugodne aktivnosti (kupovanje svega i svačega, davanje imetka, neprikladna vožnja, nepromišljene poslovne investicije).

Sve skupa rezultira oštećenjem u socijalnom ili radnom funkcioniranju te zahtijeva hospitalizaciju kako bi se spriječilo nanošenje zla sebi ili drugima (samoozljeđivanje, gubitak zaposlenja, nelegalne radnje, dugovi i financijski gubitci).

Raspoloženje se može iznenadno promijeniti u depresivno, a depresivni simptomi se mogu pojaviti tijekom manične epizode i mogu trajati nekoliko trenutaka, sati ili, što je rjeđe, danima. Neki ljudi s bipolarnim I poremećajem će imati samo manične epizode, iako će većina imati i razdoblja depresije.

Bipolarni II poremećaj

Bipolarni I poremećaj razlikuje se od bipolarnog II poremećaja po tome je li u prošlosti bilo ijedne manične epizode. Pojavljuje se više od jedne epizode teške depresije, ali samo s blagom maničnom epizodom koja se naziva hipomanija. Najmanje jedna manična epizoda tijekom života potrebna je za dijagnozu bipolarnog II poremećaja.

Simptomi bipolarnog II poremećaja

Kako bi se utvrdilo da je riječ upravo o ovom tipu bipolarnog poremećaja, mora biti prisutno barem pet od sljedećih nekoliko simptoma:

depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan (osjećaj tuge, ispraznosti, beznađa),
značajno smanjeno zanimanje i uživanje u gotovo svim aktivnostima,
gubitak tjelesne težine ili dobivanje na težini (smanjenje ili povećanje apetita),
nesanica ili pretjerano spavanje svakodnevno,
osjećaj bezvrijednosti i manjak samopoštovanja,
psihomotorni nemir ili usporenost gotovo svaki dan,
umor i gubitak energije,
smanjena sposobnost mišljenja i koncentriranja,
neodlučnost i osjećaj krivnje,
ponavljajuća razmišljanja o smrti,
ponavljajuća suicidalna razmišljanja i pokušaji suicida.

Depresivna epizoda mora trajati najmanje dva tjedna, a hipomanična epizoda najmanje četiri dana da bi se zadovoljili dijagnostički kriteriji. Najčešće je problem depresivna epizoda, a ne hipomanična te se osobe s ovim poremećajem uglavnom javljaju liječniku zbog depresivnosti.

Osobe često ne mogu biti svjesne da je hipomanična epizoda nešto neobično, stoga je jako važno mišljenje i procjena drugih bliskih ljudi koji uočavaju drugačije funkcioniranje osobe od uobičajenog i normalnog ponašanja.

Ciklotimija

Kod ciklotimičnog poremećaja, prisutna su mnogobrojna razdoblja hipomaničnih i depresivnih simptoma koja ne zadovoljavaju kriterije za veliku depresivnu epizodu, bilo po simptomima ili trajanju. Promjene raspoloženja nisu tako intenzivne kao one u pravom bipolarnom poremećaju, ali mogu trajati duže vrijeme.

Bipolarni II poremećaj razlikuje se od ciklotimičnog po prisutnosti jedne ili više velikih depresivnih epizoda. Ovo stanje se može razviti u pravi bipolarni poremećaj.

Bipolarni poremećaj kod djece

Kod djece, sreća i zaigranost predstavljaju normalne osjećaje. Međutim, ako se ovi simptomi ponavljaju i izvan konteksta situacije, moguće je da je riječ o bipolarnom poremećaju. Nadalje, precjenjivanje vlastitih sposobnosti je također često kod djece (npr. kada smatraju da su najbolji ili najpametniji u razredu), ali ako je dijete u to uvjereno unatoč jasnoj spoznaji o suprotnom, zadovoljen je kriterij grandioznosti prisutan kod manije.

Također, ako dijete radi na više zadataka istovremeno, započinje razmišljati o nekim apstraktnim i nerealnim planovima ili razvija nepostojeće i razvojno neprimjereno seksualno zanimanje, važno je posjetiti doktora kako bi se moglo odrediti koliko je ponašanje promjena od njegovog uobičajenog ponašanja.

Deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj (ADHD) se može pogrešno dijagnosticirati kao bipolarni poremećaj, posebno kod adolescenata i djece. Mnogi simptomi kao što su razgovorljivost, brzanje misli ili smanjena potreba za spavanjem se mogu interpretirati kao simptomi manije.

Kao i kod odraslih, simptomi depresivnih epizoda se mogu povezati i s djecom, pogotovo ako uočavate da su premalo aktivna za svoje godine, ako su povučena i neodlučna te ako pokazuju manjak samopoštovanja i osjećaj krivnje čak i kada za to nema razloga. Takva djeca su uglavnom nezainteresirana za igre i aktivnosti koje zanimaju njihove vršnjake te se često povlače iz društva jer se osjećaju izolirano.

S obzirom na to da je kod djece puno teže dijagnosticirati ovakvu vrstu poremećaja, često se provode testovi koji ispituju kognitivne funkcije kod djece (pamćenje, pažnja, održavanje koncentracije, učenje, mišljenje, govor itd.) kako bi se uvidjelo postoje li neke vrste problema koje bi mogle upućivati na ovaj poremećaj.

Liječenje bipolarnog poremećaja

Najadekvatnije liječenje se uvijek postiže ako se reagira na vrijeme. Osnova liječenja su psihofarmaci u kombinaciji sa psihoterapijom koja educira pacijenta o samoj bolesti kao i o simptomi po kojima se može prepoznati pogoršanje. Također se preporučuje uvođenje psihostabilizatora kao temeljnog psihofarmaka, a klasični i najstariji psihostabilizator je litij.

Uz to, u fazi depresije se mogu uvesti i antidepresivi i antipsihotici. Često osobe koje imaju ovaj poremećaj nisu svjesne svojega stanja niti žele prihvatiti odlazak na liječenje. Međutim, nužno je reagirati na bilo koji način kako ne bi došlo do još gorih posljedica, kao što je mogućnost pokušaja samoubojstva koja je jako česta kod bipolarnog poremećaja.

Oporavak

Ako se s liječenjem krene na vrijeme uz odgovarajuću psihofarmakologiju i psihoterapiju, osoba s ovim poremećajem može sasvim normalno funkcionirati, ostvariti sebe i odnose s drugim ljudima te biti aktivan član društva.

Trajanje oporavka ovisi o vrsti bipolarnog poremećaja, ali najviše o početku pravilnog liječenja i hospitalizacije.

Poznate ličnosti s dijagnozom bipolarnog poremećaja

Virginia Woolf – engleska spisateljica te jedna od ključnih autorica narativnog modernizma. Predstavlja najpoznatiji povijesni slučaj bipolarnog poremećaja.
Catherine Zeta Jones – poznata velška glumica. Prije nekoliko godina je objavila da se bori s bipolarnim II poremećajem te se sama prijavila za hospitalizirano liječenje.
Amy Winehouse – poznata britanska kantautorica. Imala je dijagnozu bipolarnog poremećaja, ali je također patila i od duboke depresije uz zloupotrebu droga, alkohola i duhana.
Kurt Cobain – američki glazbenik čija je depresija bila očigledna čak i u tekstovima njegovih pjesama. Poznato je da je napisao pjesmu Lithium (hrv. litij), a neki smatraju da je to bila potvrda njegove dijagnoze bipolarnog poremećaja.
Russel Brand – poznati komičar i glumac. Kao dijete je imao dijagnozu ADHD-a, a kasnije je dobio i dijagnozu bipolarnog poremećaja. Također je patio od bulimije i samoozljeđivanja.

Statistički podaci o bipolarnom poremećaju

Rizik od samoubojstva tijekom života kod osoba oboljelih od bipolarnog poremećaja je 15 puta veći u odnosu na opću populaciju, odnosno, bipolarni poremećaj je prisutan kod jedne četvrtine suicida.

Istovremeno postojanje drugih psihičkih poremećaja je često, a najčešći su neki od anksioznih poremećaja (socijalna fobija), panični napadaji, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari (npr. alkoholizam), poremećaji nagona itd. Ovakve povezanosti se pojavljuju u preko polovine osoba s bipolarnim I poremećajem.

Žene s bipolarnim I i bipolarnim II poremećajem su sklonije depresivnim simptomima nego muškarci. Također, imaju veći rizik tijekom života od poremećaja uzimanja alkohola nego muškarci te puno veću vjerojatnost od poremećaja uzimanja alkohola nego žene u općoj populaciji.

Bipolarni poremećaj i inteligencija

Studije su pokazale određenu poveznicu između bipolarnog poremećaja i inteligencije te kreativnosti. Provedena istraživanja su istaknula da je većina “veza” između bipolarnog poremećaja i inteligencije stvorena od strane određenog gena poznatog kao DARPP-32 koji povezuje ludilo i inteligenciju.

DARPP-32 gen povećava sposobnost mozga da razmišlja poboljšavanjem obrade informacija dijelom mozga koji upravlja mislima i akcijama.