Stručno odobrava

,

Dispraksija – vrste, dijagnoza i liječenje

Dispraksija

Praksija je sposobnost pomoću koje shvaćamo kako koristiti svoje ruke i tijelo u zadacima kao što je igranje s igračkama, korištenje predmeta (uključujući olovku ili vilicu), konstrukcijska igra, pospremanje sobe, odnosno sposobnost angažmana u različitim aktivnostima.

Dispraksija je neurološki poremećaj koordinacije koji se prvenstveno uočava u nezrelosti organiziranja pokreta.

Kod ovog poremećaja, mozak ne obrađuje ispravno informacije koje prima iz okoline zbog čega veze između neuroloških puteva nisu dovoljno dobro uspostavljene.

Kod zdrave djece, neurološki putevi se jačaju kroz razvoj i učenje, a kod dispraksije mozak ne dopušta potpuni prijenos neurona. Stoga djeca s dispraksijom trebaju mnogo vremena kako bi naučila neku novu aktivnost koju zdrava djeca nauče spontano i kroz igru. 

Kada dijete nauči određene obrasce pokreta kroz ponavljanje istoga, dolazi do toga da je planiranje aktivnosti gotovo refleksno. Mozak je podijeljen na lijevu i desnu hemisferu koje surađuju. Kod djece s dispraksijom te dvije hemisfere ne rade harmonično i nema željenih rezultata.

Dispraksija nije utjecaj nečije inteligencije, ali može uzrokovati poteškoće učenja.

Dispraksija-neurološki-poremećaj

Najčešća je dispraksija u dječjoj dobi, a zato se ponekad naziva i razvojna dispraksija jer se najlakše uočava tijekom dječjeg razvoja koji je često otežan i usporen zbog pojave ovog poremećaja. Češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica.

Vrste dispraksije

Postoje tri glavne vrste dispraksije, a to su:

  • motorička,
  • oralna i
  • verbalna dispraksija.

Motorička dispraksija

Kao što joj i samo ime govori, motorička dispraksija predstavlja nezrelost u organiziranju motoričkih radnji kao što je: sjedenje, stajanje, hodanje, penjanje, itd. Ova vrsta dispraksije se može vrlo jednostavno uočiti kod djeteta tijekom igre s vršnjacima zato što ima problema s fizičkim aktivnostima kao što su: trčanje, vožnja biciklom, hvatanje lopte, itd.

Isto tako, motorička dispraksija kod djece često može izazvati padanje bez nekog vidljivog razloga (npr. dijete hoda po ravnoj površini bez ikakvih prepreka i padne) ili rušenje predmeta oko sebe (spotiče se o njih).

Nažalost, ova vrsta dispraksije otežava djeci socijalizaciju zato što ih se često proglašava nespretnima, nesposobnima, neorganiziranima ili nepažljivima. Upravo zbog toga se djeca s motoričkom dispraksijom osjećaju odbačenima, izoliranima i nepoželjnima u različitim igrama s drugom djecom.

Motorička-dispraksija

Oralna dispraksija

Oralna dispraksija predstavlja smanjenu aktivnost cjelokupne mišićne muskulature lica. Zbog toga djeca imaju značajnih poteškoća s gutanjem, žvakanjem, sisanjem pa čak i sa smijanjem. Sve ove poteškoće mogu rezultirati probavnim smetnjama, poremećajima u prehrani, odbijanjem hrane te povećanom opasnosti od gušenja.

Oralna-dispraksija

Verbalna dispraksija

Verbalna dispraksija ili dispraksija govora je poremećaj koji se očituje u nejasnom govoru djeteta. Ova vrsta dispraksije je također poznata i kao dječja govorna apraksija, a uzrokovana je poteškoćama s pokretanjem jezika, usana i nepca.

S obzirom na to da postoji mnogo različitih govornih poremećaja te da ponekad nije čudno da djeci treba više vremena kod razvoja govora, neke znakove ipak ne treba zanemarivati.

Najvažniji simptom verbalne dispraksije koji potvrđuje ovaj poremećaj se može uočiti ako dijete jednu riječ izgovara gotovo svaki put na drugačiji način s teškoćama u artikulaciji.

Govor je uglavnom nejasan i nerazumljiv, a kompleksne riječi je gotovo nemoguće izgovoriti.

Dispraksija govora često ostaje nezamijećena, kako u predškolskoj, tako i u školskoj dobi te su, nažalost, djeca s verbalnom dispraksijom nerijetko okarakterizirana kao “lijena” ili “nemarna”.

Nadalje, ako dijete ulaže mnogo napora kako bi izgovorilo neke slogove, svakako biste trebali potražiti stručnu pomoć. Iako terapija ponekad traje dugo, dijete može napredovati i razviti dobre govorne vještine.

Verbalna-dispraksija

Dispraksija – simptomi

Dispraksija se također može očitovati u nekim drugim područjima, a simptomi koji se mogu pojaviti su:

  • teškoće u pamćenju,
  • teškoće planiranja,
  • lošije funkcioniranje zbog pozadinske buke,
  • otežano usmjeravanje pažnje,
  • neurednost u jelu,
  • učestale nezgode ili povrede usred nespretnosti,
  • teško čitljiv i neuredan rukopis,
  • teškoće uporabe školskih predmeta (npr. škare),
  • loša organizacija radnog prostora,
  • teškoće pisanja i prenošenja ideja na papir,
  • teškoće pri odijevanju.

Psihički problemi djece s dispraksijom

Djeca s dispraksijom su često nepoželjna u društvu. Zbog njihovog usporenog razvoja, mnogi ih nazivaju nespretnima, nepažljivima, nemarnima, a ponekad čak i lijenima pripisujući njihove pogreške potpuno krivim razlozima.

Unatoč svom trudu i naporu kojega djeca s dispraksijom ulažu u neka područja razvoja, njima jednostavno treba više vremena da neke stvari nauče. S njima treba biti strpljiv, prilagodljiv i oprezan kako ih se ne bi etiketiralo u društvu.

U ovakvim stvarima najvažniju ulogu imaju odgajatelji i učitelji koji provode s djecom mnogo vremena, a bilo bi dobro kad bi se pripremili za dolazak takve djece u skupinu kako bi im olakšali boravak i adaptaciju na drugu djecu.

Dispraksija se može liječiti, ali psihičko stanje koje djeca s dispraksijom mogu imati za vrijeme svojega razvoja u djetinjstvu mogu ostati prisutne godinama – usamljenost i odbačenost mogu snažno utjecati na njihovo psihičko stanje, a kod nekih se može razviti i depresija ili socijalna anksioznost.

Stoga bi se njihova dijagnoza trebala spomenuti onima koji s njima provode mnogo vremena kako bi se mogli pripremiti i prilagoditi djetetovim potrebama.

Psihički-problemi-djece-s-dispraksijom

Dijagnoza i liječenje dispraksije

S obzirom na to da dispraksija ima različite oblike i simptome, dijagnoza se obično postavlja na temelju roditeljskih opažanja djeteta i procjene terapeuta ako roditelji primijete simptome. Upravo roditelji mogu prvi uočiti poteškoće i zaostajanje u razvoju, kao i poteškoće s koordinacijom pokreta i ravnotežom.

Stručnjaci svakako preporučuju roditeljima da ništa ne pripisuju slučajnostima, nego da reagiraju na prve sumnjive znakove koje uoče zato što je liječenje uspješnije ako započne ranije.

Liječenje provode različiti stručnjaci koji se bave s dispraksijom (npr. logopedi, psiholozi, radni terapeuti), a terapija ovisi o obliku dispraksije.

Ne postoji specifičan lijek za dispraksiju. Ona se može uspješno liječiti, ali zbog svojih neuroloških uzroka se ne može potpuno izliječiti.

Međutim, mogu se kompenzirati deficiti koje dijete ima s razvojem vještina i sposobnosti koje omogućavaju djetetu stvaranje drugačijih obrazaca ponašanja za obavljanje određenih radnji.

Iako je dispraksija neurološki poremećaj, s njim se može normalno živjeti, ali samo ako se liječi od najranijih godina i ako terapijski postupci odgovaraju vrsti dispraksije i pravilno potiču djetetov razvoj.

Dijete se uključuje u terapiju senzorne integracije kako bi se poticalo stvaranje neuroloških procesa. Također, potiču se jezične i govorne sposobnosti, osigurava se što više raznih oblika kretanja i radi se na razvoju fine motorike prstiju i šake.

Ponekad će rezultati biti obeshrabrujući, ali važno je nikad ne odustati jer djeca s dispraksijom trebaju vremena, pažnje, strpljivosti i ljubavi kako bi napredovala iako je napredak ponekad nevidljiv.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

4.25 / 5   4

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: dispraksija, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu