Heroin je teška droga čija je proizvodnja i uporaba zabranjena u većini država diljem svijeta. Unatoč tome, heroin je jedan od najčešćih rekreacijskih opijata i najjači ulično dostupan narkotik.

Ovisnost o heroinu je stalno u porastu zato što heroin ima velik potencijal za razvoj ovisnosti koja se može razviti za 10 – 20 dana svakodnevnog uzimanja ovog opijata.

Heroin djeluje jako brzo, a može se konzumirati ušmrkavanjem (preko sluznice nosa), pušenjem (zagrijavanjem i udisanjem njegove pare) ili injekcijom (intravenozno).

Ako se konzumira ušmrkavanjem, treba mu 5 – 8 minuta kako bi djelovao, a intervenozno djeluje gotovo trenutačno. Djelovanje traje obično 3 – 5 sati.

Ovisnici o heroinu pokazuju brojne promjene u ponašanju i svakodnevnim aktivnostima, a liječenje heroinskih ovisnika je dugotrajan terapijski proces i važna strateška aktivnost u programima suzbijanja zlouporabe droga.

Ovisnost o heroinu

Ovisnost o opijatima, a pogotovo o heroinu je stalno u porastu. Nažalost, mnogi ovisnici imaju osjećaj koji ih često zavarava, a to je da im uzimanje heroina olakšava podnošenje teških životnih okolnosti. Jako je teško shvatiti kakav je osjećaj na heroinu. Međutim, razne ispovijesti ovisnika o heroinu opisuju takvo stanje kao privremeni bijeg od svega. No, taj bijeg je kratkotrajan i ima kobne posljedice.

Nedugo nakon konzumiranja heroina, ovisnici osjećaju euforiju, opuštenost i toplinu, te potpuno zaboravljaju na svoje trenutno stanje. Isto tako, zaboravljaju sve brige, probleme, boli i napetosti koje su osjećali, a pritom se javlja sigurnost i ljubav prema sebi. Ubrzo nakon prolaska euforije, javlja se osjećaj zadovoljstva i smirenosti.

Utjecaj heroina na živčani sustav

Heroin je najjači narkotik, stoga je njegovo djelovanje snažno i široko. Djeluje na cijeli živčani sustav osobe tako što:

• usporava rad srca (bradikardija),
• usporava disanje,
• smanjuje krvni tlak,
• snižava tjelesnu temperaturu,
• uzorkuje širenje krvnih žila,
• smanjuje aktivnost crijeva,
• uzrokuje zatvor.

Ako se heroin uzima u kombinaciji s alkoholom ili tabletama za smirenje, može doći do ozbiljnog usporavanja disanja i otkucaja srca, te rezultirati nesvjesticom i smrti.

Heroinska ovisnost – simptomi

Obzirom da je heroinska ovisnost praćena teškim poremećajem ponašanja i socijalnog funkcioniranja, ovisnici su nerijetko u socijalnoj izolaciji koja predstavlja vrlo težak problem zato što malo tko u njihovoj blizini može reagirati na moguće simptome njihove ovisnosti kao što su:

• mučnina i povraćanje (posebno kod prvih uzimanja),
• promjene u ponašanju,
• česta pospanost,
• nezainteresiranost za okolinu,
• tjelesno slabljenje.

Fizička i psihička ovisnost o heroinu – simptomi

Heroin uzrokuje i fizičku i psihičku ovisnost.

Fizička ovisnost podrazumijeva otežano funkcioniranje organizma nakon prestanka unošenja heroina, a karakterizirana je pojavom apstinencijske krize.

Psihičku ovisnost je puno teže nadvladati upravo zato što je karakterizirana jakom željom za uzimanje droge. Naime, tu želju je nemoguće kontrolirati, a ovisnici često čine sve samo kako bi je ispunili. 

U tablici se nalaze najčešći simptomi fizičke i psihičke ovisnosti o heroinu.

Fizička ovisnost 

• midrijaza (širenje zjenica),
• nemir
• proljev,
• nesanica,
• bolovi u mišićima i kostima,
• mučnina i povraćanje,
• groznica.

Psihička ovisnost

• negiranje problema,
• izmijenjeno shvaćanje realnosti
• nemogućnost racionalnog razmišljanja,
• nekontrolirana želja za drogom,
• nervoza,
• razdražljivost,
• napetost.

Heroinska kriza – simptomi

S obzirom na to da su ovisnici o heroinu često dovoljni sami sebi, nezainteresirani za svoje bližnje i socijalno izolirani, jako je teško objasniti kako prepoznati ovisnika o heroinu. Međutim, sigurno je da će se njihova ovisnost s vremenom pogoršavati i sve više utjecati na svakodnevne aktivnosti.

S vremenom će se također razviti i apstinencijski sindrom, odnosno apstinencijska kriza. Simptomi krize se mogu pojaviti već 4 sata nakon prestanka uzimanja droge, a prvenstveno kreću pojavom teškog anksioznog i napetog stanja kojeg karakterizira neizmjerna potreba za drogom. Uz to se javlja još i:

• ubrzano disanje tijekom mirovanja,
• pretjerano znojenje,
• pojava rinoreje (iscjetka iz nosa),
• midrijaza (širenje zjenica),
• drhtanje i grčenje mišića,
• izmjena valova vrućine i hladnoće.

Nakon dužeg uzimanja heroina, javlja se tolerancija što znači da su potrebne sve veće količine droge kako bi se postigao prvotni osjećaj euforije. Upravo to stvara ovisnost, zato što osobe uzimaju heroin samo zbog izbjegavanja fizičkih i psihičkih simptoma apstinencije koja smanjuje razinu tolerancije.

Najčešći uzrok smrti ovisnika o heroinu je uzimanje smrtonosne količine droge koju organizam ne može podnijeti.

Elementi liječenja ovisnosti o heroinu

Liječenje heroinskih ovisnika je dugotrajan (pa i doživotan) proces, s nepredvidivom dinamikom i konačnim ishodom, a provode ga specijalizirani medicinski stručnjaci. Osnovni elementi terapijskog postupka liječenja su:

• farmakoterapija,
• psihoterapija,
• preodgoj,
• pomoć u traženju smisla života,
• socijalna rehabilitacija i reintegracija,
• kontrole urina radi provjere apstinencije,
• paralelno liječenje komorbidnih psihičkih poremećaja i somatskih bolesti,
• uključivanje obitelji u liječenje,
• psihoedukacija.

Postupak liječenja ovisnosti o heroinu

Adekvatni lijekovi (opijatski agonisti) najsnažniji su način liječenja ovisnosti, a pritom se najčešće uzimaju metadon, buprenorfin ili naltrexon. Pokazalo se da liječenje naltrexonom, potpunim blokatorom svih opioidnih receptora, iziskuje višestruko snažniju izvanjsku kontrolu uz uključenje i liječnika i obitelji.

Unatoč tome, preko 90% ovisnika će unutar 6 mjeseci napustiti tu terapijsku opciju za razliku od onih koji su na održavanju buprenorfinom ili metadonom. Davanjem lijekova poput buprenorfina ili metadona održava se odnos ovisnika i liječnika.

Međutim, farmakoterapija je samo jedan, a u početku najvažniji element pokrenutog kompleksnog i dugotrajnog terapijskom postupka. Lijek koji ovisnik uzima biokemijski i funkcionalno stabilizira mozak i time priprema teren za stvaranje terapijskog odnosa i suradljivosti da bi se kroz sociopsihoterapiju aktivno utjecalo na cjelokupan život ovisnika, na njegov odnos prema sebi, drugima i svijetu u kojem živi.

Unutar prostora uma se pokušava razviti novi mentalni sklop koji pokreće razvoj intrinzične motivacije za unutrašnjom promjenom ovisničkog ponašanja. Cilj cijelog postupka je zapravo postupno, kroz bihevioralnu terapiju izmijeniti ponašanje, a kroz kognitivnu psihoterapiju provesti kognitivnu rekonstrukciju osobnosti pojedinca.

Time se biološki mijenja i rad mozga uz očekivanje da će proraditi samokontrola kao jedna od najvažnijih funkcija prestanka uzimanja heroina.

Ovisnost o heroinu – forum

Mnogi ovisnici o heroinu i svi oni koji su se susreli s takvima često dijele svoja iskustva na forumima kako bi druge upozorili na posljedice uzimanja heroina ili ih informirali o samom postupku liječenja. Svakako je korisno pročitati takva iskustva. 

• apstinencija
• droge
• heroin
• metadon
• ovisnost o drogama