Stručno odobrava

,

Osteoporoza – uzroci, simptomi, denzitometrija i liječenje

osteoporoza

Osteoporoza pripada jednoj od pet najčešćih kroničnih bolesti uopće, a 80% svih oboljelih su žene.

Bolest je koštanog tkiva tijekom koje dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Zapravo je bolest starije životne dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju tijekom starenja.

Najčešći i najznačajniji uzrok osteoporoze je postmenopauzalni prestanak lučenja ženskog spolnog hormona – estrogena.

Prijelomi zbog osteoporoze znatno narušavaju kvalitetu života osobe, povećavaju mortalitet i financijski opterećuju zdravstveni sustav. Najčešće i najopasnije komplikacije ove bolesti su prijelomi kralježaka i vrata bedrene kosti (femura).

Učinci osteoporoze usporedivi su ili veći od nesposobnosti koju uzrokuju druge kronične nezarazne bolesti (primjerice reumatoidni artritis, astma, hipertenzivna bolest srca).

Uzroci osteoporoze

Koštani sustav je stalno izložen velikim opterećenjima. Kako bi to sve mogao izdržati, tijekom života se mora često obnavljati – tu zadaću izvršavaju osteoblasti i osteoklasti, odnosno koštane stanice.

Kost je građena od koštane tvari i koštanih stanica. Stanice kosti odgovorne su za stvaranje koštane tvari – organizirana je u obliku mreže koju čine međusobno isprepletene elastične niti kolagenih vlakana. U toj mreži su mineralni spojevi kalcija i fosfora koji kostima daju čvrstoću i otpornost prema mehaničkom opterećenju, dok elastična mreža koštane tvari služi kao “amortizer” sila koje djeluju na kost.

Mineralizacija kosti pod nadzorom je hormona, mineralnih tvari (kalcija, fosfora), vitamina (vitamin D, C, K), organskih sustava i okoliša (prehrana, tjelesna aktivnost, sunčeva svjetlost). Poremećena ravnoteža unutar spomenutih čimbenika dovodi do procesa razgradnje, odnosno demineralizacije kosti te vodi razvoju osteoporoze.

Pregradnja (remodeliranje) kosti je dinamičan, kontinuiran i uravnotežen proces apsorpcije, odlaganja i mineralizacije kosti.

Dvije su vrste koštanih stanica – osteoblasti sintetiziraju kolagen koštanog matriksa te osteoklasti koji resorbiraju kost, odnosno elastičnu mrežu razgrađuju i rastavljaju te uklanjaju dotrajale dijelove koštane tvari i stvaraju prostor osteoblastima za stvaranje novih.

Taj proces je uvjetovan suradnjom hormona i mehaničkih podražaja pa je tako njihova ravnoteža bitna za normalno funkcioniranje kosti. Kod djece se cijeli koštani sustav zamjeni za oko 5 godina, dok odraslima za taj proces treba mnogo više vremena.

Druge pridružene bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti i genetska predispozicija taj proces mogu ubrzati i dovesti do patološkog smanjenja koštane mase – osteoporoze.

Fizičko opterećenje potiče odlaganje i kalcifikaciju kosti. Neliječena hipertireoza pojačava aktivnost osteoklasta i koštanu pregradnju.

Osteoporozom se gube kortikalna i spužvasta kost. U muškaraca dolazi do stanjenja, a u žena do gubitka spužvastog koštanog tkiva.

Za sintezu kolagena važni su bjelančevine i vitamin C iz prehrane.

stari ljudi vjezbaju

Vitamin D neophodan je za apsorpciju kalcija i njegov manjak izravno utječe na količinu kalcija u kostima. Nedovoljno izlaganje suncu smanjuje apsorpciju kalcija i tako potiče demineralizaciju kostiju.

Postmenopauzalna osteoporoza najčešći je oblik bolesti, a nastaje zbog smanjenog lučenja ženskog spolnog hormona – estrogena. Estrogeni svojim djelovanjem potiču izgradnju kosti, a kako se njihovo lučenje nakon menopauze smanjuje, omjer pregradnje kosti pomiče se na stranu razgradnje. Rezultat toga je osteoporoza.

Senilni oblik osteoporoze je smanjenje koštane mase u starijoj životnoj dobi. Primjećuje se podjednako u oba spola, nakon 70. godine života. Uzroci su nedovoljan unos ili nemogućnost iskorištavanja kalcija iz hrane, manjak vitamina D (nedostatnog boravka na suncu) i smanjena fizička aktivnost.

Osteoporoza – simptomi

Osteoporoza  je u početku asimptomatska (”tiha epidemija”), a primijeti se tek kada dođe do prijeloma.

Najčešći prijelomi su prijelom vrata femura, kralješka, kuka (femura), nadlaktične kosti (humerusa) i distalne palčane kosti (radijusa).

Bol kod prijeloma je kronična s nelagodom (najjača je u trenutku nastajanja, a pojačava se pokretom). Traje 6 – 8 tjedana.

Nakon velikog gubitka kalcija, kralješci počnu kolabirati (slabjeti) te postepeno dovode do pogrbljenog držanja koje se naziva kifoza.

Osteoporoza – prijelomi kralježaka

Zbog većeg sadržaja spužvaste kosti, prijelomi kralježaka najčešći su osteoporotični prijelomi. Često nastaju zbog pada, a mogu nastati i tijekom uobičajenih svakodnevnih aktivnosti.

Liječnici obiteljske medicine posebno trebaju tražiti znakove prijeloma kralješka koji zahtijevaju radiološku obradu kralježnice:

  • smanjenje tjelesne visine – više od 3 cm,
  • deformaciju kralježnice ili pojačanu kifozu (“grbu”),
  • pojavu nagle jake boli u leđima.

Vertebralni prijelomi javljaju se prije prijeloma bedrene kosti (femura) i tako ranije ukazuju na smanjenu kvalitetu kostiju. 

Neprepoznati prijelomi kralježaka imaju iznimno nepovoljan učinak na kvalitetu života osobe – ograničavaju pokretljivost, utječu na plućnu funkciju i povećavaju mortalitet.

Ne smije se zaboraviti na povećan rizik nastanka ponovnog prijeloma kralješka u sljedećih 12 mjeseci (recidiv). 

Tijekom godina, zbog osteoporoze, smanjuje se tjelesna visina, gubi se vertebralna (kralježnična) potpora i izražena je torakalna kifoza.

Osteoporoza – prijelomi bedrene kosti (femura)

Prijelomi bedrene kosti (femura) uzrokuju kroničnu bol i ograničavaju pokretljivost osobe.

Najnepovoljniji ishod imaju prijelomi femura zbog pada u starijih osoba, s mortalitetom od 20 % unutar godine dana od prijeloma.

Svaka druga do treća žena starija od 50 godina i svaki deseti muškarac stariji od 50 godina dožive prijelom bedrene kosti izazvan osteoporotičnim promjenama.

Trećina osoba s prijelomima uspije se vratiti samostalnom životu, dok više od 50 % treba svakodnevnu skrb, odnosno ovisni su o drugima.

Rizik smrti zbog prijeloma femura u žena je usporediv s rizikom smrti zbog karcinoma dojke, a četiri je puta veći od rizika smrti zbog karcinoma endometrija.

Nastavak – procjena rizika, denzitometrija, liječenje.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

Članak objavljen:

Ocijenite članak

3.86 / 5   7

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: denzitometrija, zasto je vrkuta, osteoporoza, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu