Sjogrenov sindrom – simptomi i liječenje

sjorgenov sindrom

Sjogrenov sindrom je kronični sistemni autoimuni poremećaj, karakteriziran stvaranjem protutijela koja napadaju vlastita tkiva. Ova bolest uzrokuje upalu određenih žlijezda u organizmu, pri čemu se prvenstveno misli na suzne žlijezde i žlijezde slinovnice.

Dominantna obilježja bolesti su smanjeno stvaranje suza i suhoća očiju te suhoća usne šupljine i usana.

Bolest ponekad može zahvatiti i kožu, nos ili uzrokovati suhoću rodnice. Kod većine bolesnika prisutni su bolovi ili otoci perifernih zglobova. Također, kod polovine bolesnika mogu biti zahvaćeni drugi organi i organski sustavi kao što su pluća, bubreg, živčani sustav i endokrine žlijezde, što bolesti daje i sistemski karakter.

Sjogrenov sindrom dijeli se na primarni oblik, koji se javlja isključivo na suznim žlijezdama i žlijezdama slinovnicama te sekundarni oblik, koji uključuje i druge bolesti, kao što su reumatski artritis, sustavni eritemski lupus, sustavna skleroza ili Hashimotov tireoiditis.

Što uzrokuje Sjogrenov sindrom?

Premda točan uzrok Sjogrenovog sindroma nije poznat, smatra se da postoji značajna uloga nasljednih faktora u nastanku bolesti.

Osobe u čijim obiteljima postoji netko tko boluje od Sjogrenovog sindroma ili drugih autoimunih bolesti, kao što su sistemski lupus eritematosus, bolest štitnjače ili juvenilni dijabetes, češće obolijevaju od Sjogrenovog sindroma.

Otprilike 90% oboljelih su žene, najčešće starosne dobi između 40 i 60 godina.

Koji su simptomi Sjogrenovog sindroma?

Simptomi mogu varirati od osobe do osobe, a najčešće uključuju sljedeće:

  • Suhoća i peckanje u očima
  • Suhoća usta i usana
  • Suhoća ili peckanje grla
  • Poteškoće u govoru, žvakanju ili gutanju
  • Bolan ili natečen jezik
  • Promjene u okusu ili mirisu
  • Krvarenje zubiju
  • Vaginalna suhoća
  • Suhoća kože
  • Suhoća nosa
  • Probavni problemi
  • Umor

Simptomi Sjogrenovog sindroma koji ne obuhvaćaju žlijezde uključuju bolove u zglobovima, Raynaudov fenomen, povećanje limfnih čvorova te bolesti bubrega, živaca i mišića.

Rijetka komplikacija Sjorgenovog sindroma je vaskulitis odnosno upala zida krvnih žila, što može oštetiti tkivo koje zahvaćena krvna žila opskrbljuje.

Također, uz Sjogrenov sindromom povezuju se:

  • Autoimuni tireoiditis, tj. Hashimotov tireoiditis, koji uzrokuje poremećeni rad štitnjače odnosno hormonski disbalans
  • Gastroezofagealna refluksna bolest, koja uzrokuje žgaravicu i otežano disanje
  • Bilijarna ciroza, povezana s propadanjem tkiva jetre
  • Rak limfnih čvorova, u manjem broju slučajeva kod dugogodišnjeg trajanja bolesti

Dijagnoza Sjogrenovog sindroma

Rana dijagnoza i liječenje su važni za sprječavanje komplikacija, no postizanje dijagnoze često može biti dugotrajno s obzirom da se simptomi preklapaju sa simptomima drugih bolesti, uključujući lupus, reumatoidni artritis, fibromyalgia, sindrom kroničnog umora i multiple skleroze.

Primarnu odgovornost za dijagnosticiranje imaju reumatolozi, a može se provoditi niz testova i pitanja o simptomima.

Za postavljenje dijagnoze potreban je klinički pregled kojim se ustanovljuje suhoća sluznice očiju i usne šupljine te povećane žlijezde slinovnice.

Suhoća očiju može se dijagnosticirati Schirmerovim testom. Za dijagnosticiranje upale žlijezda slinovnica koriste se tehnike nuklearne medicine tj. intravensko davanje radioaktivne tvari koja se nakuplja u ciljanom tkivu.

Također je moguće mjeriti količinu stvorene sline te se prema potrebi može izvršiti biopsija žlijezde, tj. uzimanje komadića tkiva i njegova analiza.

Oboljeli od Sjogrenovog sindroma stvaraju veliku količinu protutijela protiv vlastitih tkiva koja se mogu detektirati u krvi.

Liječenje Sjogrenovog sindroma

Liječenje suhoće usta i očiju provodi se simptomatskom lokalnom terapijom. Primjenjuju se preparati umjetne sline i umjetnih suza koji smanjuju osjećaj suhoće, a time i iritaciju. Izuzetno je važna i higijena usta, zbog prevencije posljedica nedostatka sline.

Kod suhoće očiju, preporučuje se nošenje zaštitnih naočala, koje smanjuju isušivanje očiju ili prozirnih zaštitnih naočala kada nema jakog sunca.

Lijekove koji smanjuju lučenje sline, kao što su dekongestivi i antihistaminici treba izbjegavati jer mogu pogoršati stanje.

Danas postoje i lijekovi (pilokarpin i cevimeline) koji mogu pojačati lučenje suza i sline u određenom stupnju, ali ih treba primjenjivati uz kontrolu liječnika zbog mogućih neželjenih posljedica.

Liječenje sekundarnog Sjogrenovog sindroma

Kada se radi o sekundarnom Sjogrenovom sindromu, kod kojeg postoje i druge popratne autoimune bolesti, primjenjuju se lijekovi koji smanjuju tegobe ostalih manifestacija bolesti, kao što su bolovi u zglobovima ili poremećeni rad štitnjače. Za to se koriste različiti nesteroidni protuupalni lijekovi, kortikosteroidi ili imunosupresivi.

Ukoliko se, kao posljedica refluksne bolesti jednjaka, javljaju žgaravica i otežano disanje, primjenjuju se specifični lijekovi.

Ozbiljne manifestacije bolesti, kao što je primjerice vaskulitis, liječe se imunosupresivnim lijekovima, koji uključuju kortikosteroide, azatioprin i ciklofosfamid.

Također, blaga tjelovježba može pomoći kod zadržavanja fleksibilnosti zglobova i mišića.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

3.85 / 5   27

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: sjogrenov sindrom, sjogrenov sindrom simptomi, sjorgenov sindrom, sjogrenov sindrom prehrana, bolan jezik, otečen jezik, natecen jezik, sjogren sindrom, sjogrenov sindrom iskustva, sjogrenov sindrom liječenje, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu