Stafilokok – simptomi i liječenje

zlatni-stafilokok
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail

Zlatnim stafilokokom nazivamo bakteriju Staphylococcus aureus. U mikroskopskom preparatu bakterije se vide u nakupinama oblika grozda po kojima su i dobile ime (grč. staphyle = grozd; coccus = zrno). Nastavak aureus (lat.aureus = zlatni) bakterija je dobila zbog žutog pigmenta koji nije uvijek vidljiv.

Otpornost na antibiotike

Ono što ovu bakteriju čini jedinstvenom su brojni mehanizmi otpornosti (rezistencije) na antibiotike. Naime,  bakterija je stvorila brojne načine kako da se obrani od djelovanja antibiotika što stvara probleme u liječenju.

Neki od načina obrane su proizvodnja enzima betalaktamaze koji razgrađuje betalaktamske antibiotike (peniciline, cefalosporine, karbapeneme, monobaktame). Betalaktamaze se razlikuju po svojoj specifičnosti za inaktivaciju pojedinih vrsta betalaktama – tako razlikujemo penicilinaze, cefalosporinaze ili karbapenemaze.

Još jedan važan način stvaranja rezistencije je promjena ciljnog mjesta djelovanja antibiotika.  S. aureus koji nema razvijen ovaj mehanizam rezistencije, na svojoj površini ima PBP (penicilin-binding protein) na koji se veže penicilin, inaktivira se sinteza stanične stijenke bakterija i bakterija ugiba.

Pojedini sojevi imaju drugu vrstu proteina,  PBP2a, koji ne pokazuje afinitet za vezanje antibiotika nego nastavlja sintezu stanične stijenke bakterija i tako omogućuje njihov život.  Ovakav mehanizam otpornosti posjeduju MRSA sojevi – najčešći uzročnici bolničkih infekcija.

Kliconoštvo

S. aureus često kolonizira novorođenčad odmah nakon rođenja u predjelu pupčanog bataljka, po koži, u nosu, a ponekad i u gastrointestinalnom sustavu.

Kolonizacija znači naseljavanje bakterije na određeno područje, ali bez izazivanja infekcija i time i bez izazivanja simptoma bolesti. Važno je napomenuti da je kolonizacija stanje, a ne bolest i da se ne liječi. Kolonizacija novorođenčeta može nestati, a može postati i dio čovjekove normalne flore kože i sluznica. Takvog čovjeka nazivamo kliconoša.

Oko 20-40 %  ljudi odrasle dobi smatra se kliconošama S. aureusa, noseći ga ponajprije u vestibulumu nosa te na koži. Taj postotak varira ovisno o godišnjem dobu i epidemiološkim uvjetima. Kod djece se taj postotak u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi penje i do 60 %, s tim da s odrastanjem postotak kliconoša opada.

Kliconoštvo se ne liječi! Davanje antibiotika za uklanjanje bakterija koje nas čine kliconošama, ali su dio naše normalne flore može imati brojne neželjene učinke.

U to ubrajamo alergijske i toksične reakcije uzrokovane antibiotikom, proljev uzrokovan  antibiotikom i razmnožavanje gljivica na površini sluznica (često u rodnici, ali i u ždrijelu i crijevima).

Jedno od neželjenih djelovanja pri davanju antibiotika (a što je češća pojava ukoliko se antibiotici u nekoj sredini više primjenjuju) je razvoj rezistencije. Rezistencija znači da bakterija prestaje biti osjetljiva na pojedine (ili čak istovremeno na cijele skupine) antibiotika. To postaje veliki problem ukoliko čovjek u budućnosti zaista oboli, a ima razvijenu rezistenciju na brojne antibiotike zbog pokušaja „liječenja“ kliconoštva.

Stafilokok kolonizira kožu i sluznice, ali one ako su neoštećene čine dobru barijeru za prolaz bakterija te ne može doći do razvoja lokalne i opće infekcije. U tom smislu bi se trebala razvijati borba protiv stafilokoka – očuvati integritet sluznica i kože kako ne bi došlo do infekcije, a ne pokušavati antibioticima uništiti bakterije koje su dio normalne flore.

Kliconoštvo MRSA-e

MRSA je skraćeni naziv za meticilin rezistentni  S. aureus.  Naziv je dobila po tome što je uočeno da je otporna na liječenje antibiotikom pod nazivom meticilin. Kasnije je uočeno da je otporna na sve betalaktamske antibiotike(peniciline, cefalosporine, karbapeneme, monobaktame) , a ne samo na meticilin.

Zbog malog broja lijekova koji djeluju na nju, postala je problem u liječenju bolničkih infekcija uzrokovanih njome. Kliconoštvo MRSA-e predstavlja veći problem nego kliconoštvo uzrokovano „običnim“ S. aureusom, posebno u skupini zdravstvenih radnika. To je zbog toga što je pojedine sojeve teško kontrolirati u širenju (epidemijsko širenje).

Isto tako, ima izrazit afinitet za izazivanje teških infekcija kod imunosuprimiranih ljudi te je teško liječimo jer je osjetljiva na mali broj antibiotika. Dakle, kliconoštvo MRSA-e nije problem za imunokompetentnu osobu koja nosi tu bakteriju npr. u vestibulumu nosa, nego je opasnost ako ta osoba ima u blizini osobu oslabljenog imunološkog sustava na koju može prenijeti MRSA-u.

Zbog toga se u bolnicama ukoliko se pronađe kliconoša MRSA-a (liječnici, sestre) provodi uklanjanje kliconoštva. Ukoliko se bakterija pronađe u vestibulumu nosa, tretira se mupirocinskom kremom.

Kliconoštvo na koži tretira se kupkama u antiseptiku. Eradikacija kliconoštva sistemskim antibiotikom primjenjuje se u iznimnim situacijama.

Infekcije uzrokovane zlatnim stafilokom

Naveli smo da zlatni stafilokok pokazuje izraziti afinitet za kožu i sluznice. Ukoliko dođe do oštećenja integriteta tih površina, dolazi do lokalnih i sistemnih infekcija koje uzrokuje ova bakterija. Osnovna lokalna lezija je gnojenje na koži.  Treba imati na umu da svaka pa i najbenignija lokalizirana infekcija može postati ishodište sepse, endokarditisa, meningitisa…

U infekcije kože ubrajamo:

  • Folikulitis – najlakši oblik infekcije definiran kao gnojenje na koži koje uključuje folikul dlake i okolnu kožu.
  • Furunkul – dublji upalni proces u koji su uključeni folikul dlake, lojna žlijezda i dio okolnog tkiva
  • Karbunkul – nastaje stapanjem više upaljenih folikula dlake u dubini tvrde neelastične kože šije ili leđa
  • Impetigo – površinska infekcija kože u djece, najčešće se javlja na licu i rukama. Prvo nastaje obično crvenilo koje potom prelazi u uzdignutu tvorbu okruženu crvenilom koja zatim puca i pretvara se u krastu.

Zlatni stafilokok može uzrokovati i infekcije žlijezda lojnica, znojnica te dojke kod dojilja. Katkad kliničkom slikom mogu dominirati ekstracelularni toksini kao kod trovanja hranom, sindroma oparene kože ili sindroma toksičnog šoka:

  • Za stafilokokno trovanje hranom je karakterističan kratak period inkubacije (pojava simptoma od unošenja bakterije) od samo jednog ili dva sata.
  • Sindrom oparene kože zahvaća najčešće novorođenčad i djecu, počinje na koži ali se širi i na sistemnu cirkulaciju i zbog gubitka tekućine i elektrolita može dovesti i do smrti.
  • Sindrom toksičnog šoka je izrazito teško, ali rijetko stanje koje se najčešće pojavljuje kod žena koje upotrebljavaju tampone kod menstrualnog krvarenja, dijafragmu kao kontracepciju, kod abortusa… Simptomi su bolovi u mišićima, visoka temperatura, povraćanje i proljev, a potrebno je što prije odstraniti strano tijelo (ukoliko postoji).

Infekcije stafilokok pokazuju afinitet i za sistemno širenje. Tako su često uzročnici endokarditisa, meningitisa, pneumonija, osteomijelitisa te sepsi.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:  
Ovaj članak možete pročitati i na engleskom jeziku.

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Ocjena članka:

3.89 / 5   103
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail
Pojmovi uz članak: stafilokok, zlatni stafilokok, mrsa simptomi, stafilokoke, staphylococcus aureus liječenje, stafilokoka bakterija, stafilokok aureus, stafilokok bakterija, stafilokoka u nosu, stafilokok u nosu,