Jedna indijska anegdota govori o vrijednom kuharu u restoranu, koji je radio sedam dana u tjednu, od jutra do mraka i bio omiljeni svome poslodavcu. Nakon nekog vremena, poslodavac je razmišljao kako je nepravedan prema ovom vrijednom radniku te ga je pozvao na razgovor, kako bi mu rekao da od tog dana može uzeti jedan slobodan dan i da utorkom ne mora dolaziti na posao.

Radnik se narednog utorka ipak pojavio na poslu! Kada ga je poslodavac upitao zašto je došao, kada ima slobodan dan, radnik je odgovorio da on uživa u svome poslu, da živi sam i da ionako ne bi imao što raditi doma. Nakon nekoliko mjeseci radnik je napokon odlučio da izmoren i iscrpljen nakon mnogo neprospavanih noći, ipak treba odmor i dobar san te da će iskoristiti svoj slobodan dan.

No, uslijedio je telefonski poziv: njegov poslodavac ga je gnjevnim i ljutitim glasom upitao zašto se nije pojavio na poslu te mrmljao kako su svi nakon napornih radnih dana uzeli slobodan dan, da je računao na njega da će se on pojaviti te da je sada bez osoblja! Radnik je podsjetio šefa na svoj slobodan dan, nakon čega je ovaj ljutito odgovorio da je on ionako “zgubidan” kod kuće i živi sam te da ako želi zadržati svoj posao, smjesta dotrči na posao!

Ako smo uvijek dostupni ljudima oko nas, kako u privatnoj, tako i poslovnoj sferi, vrlo je vjerojatno da će nas isti ti ljudi početi uzimati zdravo za gotovo:

• “Pitat ću Laru da mi pričuva dijete, ona je uvijek slobodna”
• “Pitat ću Laru da mi to obavi, ona ionako nema puno obaveza (da ima, ne bi uvijek uskakala da mi pomogne, zar ne?)”
• “Pitat ću Laru da mi da slobodan dan na poslu, drugi šefovi su “teški” ona je kao melem, uvijek se smekša”
• “Pitat ću Laru da mi pravi društvo, ona ima vremena, nema muža, dečka, djecu, obaveze…”

S druge strane, nerijetko se događa da osobe koje su uvijek dostupne drugima i priskoče da im pomognu se nemaju kome obratiti kada njima treba pomoć, jer zbog svoje ljubaznosti i dobrote budu “meta” za parazitske odnose (ljude koji od drugih uvijek nešto traže, no vrlo rijetko su dostupni kada oni trebaju tim istim ljudima pomoći).

Takvi ljudi znaju da će “dobroj” osobi biti dovoljno nekoliko laskavih riječi i srceparajuća jadikovka kako im je teško, da bi ova “uskočila” da im pomogne kada god im nešto zatreba, bez da išta moraju učiniti za tu osobu zauzvrat.

Kao što u svijetu prirode, životinje paraziti uvijek “nađu” pogodnog domaćina na kojeg će se zalijepiti, tako i dobre osobe često budu “domaćini” ljudima koji ih nemilice iskorištavaju.

Najveća ironija je da se “dobre osobe” nerijetko same nude da pomognu parazitu prijatelju/kolegi/članu obitelji, a ovi opet ne osjećaju pri tome nikakvu “moralnu obavezu” da nešto učine za njih:

• “Pa nisam te ja tražio/la da mi pomažeš, sam/a si se ponudio/la! Što sad očekuješ od mene?!”

Ovi dobri ljudi su toliko zauzeti pomaganjem drugima da zaborave na sebe i svoje potrebe (a nekada čak počnu zanemarivati i članove uže obitelji ili partnera) oni su uvijek ti koji pomažu, daju i pružaju drugima, rastežu svoje vrijeme, novac i zdravlje do te mjere dok ne puknu po šavovima, no neće tražiti pomoć od drugih ljudi.

Ako se ipak (nakon velikog oklijevanja) i odluče pa pitaju za pomoć, onda se nerijetko razočaraju odgovorima ljudi kojima su oni uvijek bili na raspolaganju:

• “Joj, rado bih ti pomogla, ali ne mogu iz razloga X…”
• “Nemam vremena ovaj tjedan, imama toliko stvari za obaviti…”
• “Štedim za novu haljinu za novogodišnji party, pa ti ne mogu posuditi novac…”
• “Posao mi je odgovoran, ne mogu uzeti slobodan dan…”
• “Pripremam ispit, zauzeta sam…”

I onda se isti ovi ljudi žale kako su oni uvijek na raspolaganju svima, pomažu svima, čine sve za druge, a nitko nije tu kada je njima potrebna pomoć, podrška i prijatelj.

No, pri tome zaborave snositi i sami dio odgovornosti za stanje u kojem se nalaze. Možda su u svojoj “misiji” da svima pomognu zanemarili one prave prijatelje koji bi bili za njih (jer takvi često ne znaju laskati niti jadikovati tako dobro kao oni paraziti) i nisu posvetili dovoljno svog vremena i resursa za izgradnju iskrenih odnosa, koji će trajati i počivati na uzajamnoj brizi, poštivanju i davanju.

Kako se zaštititi od “parazitskih odnosa”?

1. Napravite opservaciju odnosa s ljudima u vašem životu i razlučite tko su nam pravi prijatelji od parazitskih odnosa.

Pročitajte “Kako razlikovati iskrene od parazitskih odnosa?”

2. Posvetite vrijeme sebi i svojim potrebama (osobe koje nam žele dobro i brinu se za nas, razumjet će i poštivati i čak nas ohrabriti da se brinemo za sebe).

3. Tražite pomoć kada vam je potrebna (to će ujedno biti i “parazitometar”).

4. Počnite više cijeniti prave prijatelje i ljude koji vas uistinu vole i njima se više posvetite.

5. Prestanite “nuditi” nezatraženu pomoć i nepitani savjet svima i svakome.

Pročitajte “Patite li od sindroma pomaganja drugima?“

• negativne misli
• paraziti
• parazitski odnosi
• prijateljstvo